tag:blogger.com,1999:blog-16818314601900259232024-03-05T23:47:55.851-08:00Pogled kroz reči..Putevima književnosti..Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.comBlogger81125tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-77788254724646447802021-08-28T07:42:00.000-07:002021-08-28T07:42:31.432-07:00" Priče sa Sabalana " Mohamad Reza Bajrami<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjza69OWdXtAxi7ZZ8vzwzdDomnzxRcP5Q-11kL4LRVV_rELXGGEhSumkYF71Hw64SvLfy-kv0DI1PhnB1_63UAOQxTejQsIMHl0xmbejoOU_pJPlHmMVbwVRKxnXsnV6noJU45GDgjHsxY/s312/price_sa_sabalana_vv.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="312" data-original-width="207" height="312" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjza69OWdXtAxi7ZZ8vzwzdDomnzxRcP5Q-11kL4LRVV_rELXGGEhSumkYF71Hw64SvLfy-kv0DI1PhnB1_63UAOQxTejQsIMHl0xmbejoOU_pJPlHmMVbwVRKxnXsnV6noJU45GDgjHsxY/s0/price_sa_sabalana_vv.jpg" width="207" /></a></div><br /><span style="color: #01ffff;">" Ništa se ne brini! Ne misli ni na šta! Na kraju krajeva, svako od nas ima neku sudbinu. Možda je i tebi tako pisano, da lutaš po planinama i pustinjama. I to upravo sada! "</span><p></p><div style="text-align: left;"><span style="color: #01ffff;">" Nema vajde. Zapetljano je i zamršeno.<br />- Naposletku će se raspetljati, zar ne? "</span></div><div style="text-align: left;"><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"> ...</div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;">Još jedan nežan i topao glas dolazi nam iz predela o kojima se malo priča.</div><div style="text-align: left;">Pandan voljenom Hoseiniju i njegovom Afganistanu, <i>Mohamad Reza Bajrami</i> već tri decenije priča povesti o svojoj domovini, o Iranu kao zemlji poštenih, časnih i dobrih ljudi, ogrnutih nemaštinom ali i slogom, zajedništvom i saučesništvom u toj nepravednoj podeli životnih karata.</div><div style="text-align: left;">Našoj publici predstavlja ga moja omiljena izdavačka kuća<i><b><a href="https://www.geopoetika.com/book.php?id=4144" target="_blank"> Geopoetika</a></b></i> u ediciji Svet proze a zahvaljujući maestralnom prevodu <i>Miloša Delića</i> koji je povezao našu i persijsku kulturu i jezik nitima razumevanja, saradnje i ljudskosti.</div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;">... </div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgG_zp5SAp2L_qEDL8JCz5rxd2wx38D3xcW0p2SqY2TH2UFXL94c7LZy7cp_FScqFMUa4ITnTlxG1DKbng8WeSNii4hS9wR_LAeKI6i_muCYadcydgibDtt5Hf3Vyi7bgPQi4igQKxcCQqw/s640/iXok9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWW1FN01EQV8vOTFjODBhOWE3MmQ0NTM5ZGFmMzA2NjFlYjY5MjAxODkuanBlZ5GTAs0CgACBAAU.webp" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="426" data-original-width="640" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgG_zp5SAp2L_qEDL8JCz5rxd2wx38D3xcW0p2SqY2TH2UFXL94c7LZy7cp_FScqFMUa4ITnTlxG1DKbng8WeSNii4hS9wR_LAeKI6i_muCYadcydgibDtt5Hf3Vyi7bgPQi4igQKxcCQqw/s320/iXok9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWW1FN01EQV8vOTFjODBhOWE3MmQ0NTM5ZGFmMzA2NjFlYjY5MjAxODkuanBlZ5GTAs0CgACBAAU.webp" width="320" /></a></div>Svako ima svoj Sabalan. Planinu svoje tuge i sreće, sazdanu od dnevnih napora i izjalovljenih planova ali i novih početaka i mladih nada. Svako ima i svoga Gašogu - saputnika, saborca, pomagača koji nosi i naše breme i naše radosti, i naše zgode i naše nezgode, i prilike i propuste, mirno, pitomo, verno i revnosno. Pa ipak, nečije su planine i nečiji su konji u mnogo teže oklonosti života bačeni. <i>Jer život je ta brza vrteška koju vrti Ludi Šeširdžija zabavljajući se našim poskakivanjem, sudaranjem i strahom dokj se u njoj vrtimo nemoćni da iz nje izađemo ali i omađijani nekom neshvatljivom opijenošću da osetimo samo još jedan krug, samo još jednu krivinu, jedno bacanje u vis kako bismo brzinom svetlosti, užasnuti ali i ushićeni, bivali povučeni ka dnu slobodnim padom. U svemu tome gledaju nas vukovi - podmukli, žustri i bistri, spremni da u svoje kandže dočepaju svaki pa i najmanji pogrešan potez i naginjanje iz vrteške, svaki nagoveštaj mogućeg posrnuća kako bi zadovoljili svoju glad i ravnotežu života opet uspostavili negde između veselja i gubitka, tih poznatih rivala života i večnosti.</i></div><div style="text-align: left;"><i><br /></i></div><div style="text-align: left;"><span style="color: #01ffff;"><i>" </i>Hadži, smejem se zato što sam uznemiren. Kada je čoveku neprijatno da plače, primoran je da se smeje. <i>"</i></span></div><div style="text-align: left;"><i><br /></i></div><div style="text-align: left;">Negde duboko, u duši Irana, na mestu gde je skoro i sam Bog rekao laku noć, smrt i dalje tiho i nečujno uzima one koji su čuvari svojih porodica, očeve i zaštitnike, hranitelje i temelje zajednica i njihovih sudbina. I tada planina postaje još teža a Big sve dalji u pokušaju da se život sačuva, osmisli i preživi najbolje što se ume - zalogom detinjstva u cilju borbe za opstanak, zamenom dečijih igara za poslove odraslih, smenom lakoće mladosti za zabrinutost <i>velikih</i>. Jedan Džalal preko noći postaje glava porodice, nedorastao ali bez izbora, nesnađen ali primoran neslanom šalom života, pakošću onog mraka čiji je vuk najbolji predstavnik - iznenadnom, okrutnom, besnom čeljušću života. Kroz taj mrak i tu zimu, Džalal uči i o sebi i o drugima, sazrevajući, brinući i braneći sve ono časno, dobro i pošteno na ovom svetu, sve one osobine koje odrasli u trci za goli život, prečesto zaboravljaju.</div><div style="text-align: left;">Iako se ćesto nalazio <i>na ivici provalije</i> dok ga je <i>planina dozivala</i> svojim jednoličnim, omamljujućim, snežnim i smrtonosnim šapatom, on donekle uspeva da sačuva ono najvrednije i najbolje - svoju porodicu, svog konja, životinje i psa strica Eshaga, jezgro njegovog malenog sveta, središte sećanja na bolno izgubljenog oca, otrgnutog od života na bolan i oštar način. Ali, <span style="color: #01ffff;">čovek treba sve da izdrži. </span>I stoga, klupko sudbine nastavlja da se odmotava niz Sabalan za svakog od nas drugačije, nekada preskačući po koji kamen a nekada formirajući zamršena središta kako bi konac života nakon te tačke, opet nastavljao jednolično da se pruža. </div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;">... </div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;">Ova dirljiva priča sazdana iz dve odvojene celine, "Planina me dozivaše" i "Na ivici provalije", čita se u jednom dahu i sa lakoćom zahvaljujući jednostavnosti jezika čiji je stil nenametljiv, liričan, iskren i prisan, lišen nepotrebnih opisa i atributa a vraćen suštini, iskonskom, opštem i ljudskom.</div><div style="text-align: left;">Ova priča iz Irana parabola je života koji poput zmije vijuga čas desno čas levo, ostavljajući različite otiske na dušama ljudi ali uvek izražajne, neponovljive, jedinstvene i duboke.</div><div style="text-align: left;"><i>Na ivici provalije - i život je i većnost.</i></div>Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-40785241100020858572020-11-28T03:39:00.001-08:002020-11-28T03:39:41.689-08:00" Urugvajka " Pedro Mairal<p> ...</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCMoDTa8Oechyphenhyphen38ARLXbOIA3OngSMe3tlytUiGYEGdzFh9VwuAtF6LvtRQhkR-xEMGldS9O5bXe9vhmKoW1Af6d1h5yFdqHi-pRWA4fqyeAz6PsA6ykJd90ThN1wIf4chtRNtqrCxBzm97/s857/Urugvajka.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="857" data-original-width="600" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCMoDTa8Oechyphenhyphen38ARLXbOIA3OngSMe3tlytUiGYEGdzFh9VwuAtF6LvtRQhkR-xEMGldS9O5bXe9vhmKoW1Af6d1h5yFdqHi-pRWA4fqyeAz6PsA6ykJd90ThN1wIf4chtRNtqrCxBzm97/s320/Urugvajka.jpg" /></a></div><i>Sećam se kada sam prvi put čula za Urugvajku. Privukla me je instant, tajanstvena i apstraktna naslovnica sa prikazom ženske siluete zagledane u Mesec, možda baš u onaj iznad Rio La Plata, reke novca. Nigde upisane a podrazumevane granice koju u jednom danu prelaze i siromasi i bogataši, iste osobe zatečene u različito vreme na istom mestu, prelazeći granicu iz Argentine u Urugvaj i iz Urguvaja u Argentinu bogatiji za neko iskustvo više i pregršt novčanica sakrivenih u pojasu oko struka.</i><div><i>Tu negde na toj međi, počela je i priča o Lukasu Perejri.</i></div><div><i>...</i></div><div><i><br /></i></div><div><span style="color: #01ffff;">" Ovde ti je kao u Bermudskom trouglu, totalna divljina. Ovo je zaleđe reke La Plata, druga strana, naličje, ima da te smoždi i uništi. Ako ne umeš s tim da se nosiš, gotov si. U Urugvaju moraš dobro da se pripaziš, naročito ako dolaziš sa idejom da je ova zemlja neka argentinska provincija, gde nema korupcije i peronizma, gde može slobodno da se duva na ulici, mala zemlja gde su svi fini i ljubazni i slične gluposti. Ako se ne budeš pazio, Urugvaj će te satrti. "</span></div><div><br /></div><div>Čitajući prve desetine stranica, sticala sam utisak da prisustvujem snimanju jednog filma. Priča je bila uobičajeno životna: mladi bračni par sa malim detetom ulazi u krizu identiteta usled pritiska stvarnosti, roditeljstva, egzistencijalne odgovornosti i sve više usahle pa potom iščezle romentike, bledog sećanja na sve ono što su bili a više nisu. Pod očekivanjima odraslog doba, poput ljuske jajeta pucalo je jedno moderno partnerstvo, naviklo da probleme rešava strastvenim noćima ili konfliktima punim žara koji bi naglasili sve ono što je škripalo a bivalo zataškivano opet iznova, strastvenim izlivima romantične ljubavi. Usled takve dinamike jednog odnosa, na svet je došao Maiko, željeno dete u neželjenom braku, naglašavajući precizno poput lenjira sve nepravilnosti svojih roditelja, nekada zaljubljenih partnera koji i doslovno i metaforički, u svoj život primaju i Geru, rat misli i osećanja oličen u liku jedne lepe i mlade, uzbudljive Urigvajke.</div><div><br /></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhc6y5c5uESrbsnhHdrvjbKiesKzoRbIcXg_dTbXQ_mnDuXtfZ5qhn91YT93DSy6cFyIYeCwFlXv-R5uKGejaBGDA6xG09TTNp-rW0dNMGVxds96C1CP3bT8tNJThxXEHwp4A65yniXpBM2/s1192/pedro+mairal.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1192" data-original-width="980" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhc6y5c5uESrbsnhHdrvjbKiesKzoRbIcXg_dTbXQ_mnDuXtfZ5qhn91YT93DSy6cFyIYeCwFlXv-R5uKGejaBGDA6xG09TTNp-rW0dNMGVxds96C1CP3bT8tNJThxXEHwp4A65yniXpBM2/s320/pedro+mairal.jpg" /></a></div><span style="color: #01ffff;">" Teško je čitaoca ubediti u nečiji šarm time što ćete to napisati. Mogu da napišem da je neka žena lepa, da je neki muškarac zgodan, ali gde je ona iskra koja opčinjava? Da li se ona krije u oku pripovedača, u njegovoj opsesiji? Kako rečima dočarati onu specifičnu kombinaciju crta na licu koja čoveka dovodi u stanje ludila koje traje? Je l' to u njenom držanju? Njenom pogledu? Mogu samo reći da ima pravi urugvajski nos. Ne znam kako drugačije da kažem. To je ona vrsta nosa kakav imaju ljudi sa Istočne obale, otmeno isturen, blago povijen, s visokim hrbatom, naglašenim kao glas<i> r</i> u njenom imenu, prkosno ističe njeno slobodarsko baskijsko poreklo. Tačno onakav kakav treba da bude, ni za milimetar više ni za milimetar manje, taj luk njenog nosa zapravo krije matematičku tajnu njene lepote. A njene zelene oči i njene sočne usne što te mame da ih ljubiš? Da, definitivno su seksi, ali bez tog orlovskog nosa Gera ne bi bila to što jeste. "</span></div><div><span style="color: #01ffff;"><br /></span>Ono na šta kao čitalac često želim da zažmurim jesu pornografski momenti sirove seksualnosti praćeni verbalizovanjem vulgarnih reči, verovatno u cilju postizanja nekog realističnog osećaja kojem po mom skromnom mišljenju, pribegavaju samo autori nedovoljno vešti da sa ono malo vokabulara koji poseduju opišu životne stvarnosti bez potrebe za kricima željnim pažnje. Na taj način, čitaoci postaju nerado uvučeni u svet voajerizma, u svet bestidnih posmatrača koji su prinuđeni da mimo bilo kakvog zaklona svedoče intimnosti koju nisu tražili a bez koje bi takođe, priču doživeli na sebi svojstven i atraktivan način koliko god samo to ljudska mašta može da isplete. Stoga, i Pedro Mairal me je razočarao svojim posezanjem za primitivnim, prljavim, književno gnusnim trikovima za povećanjem tiraža i daljim odjekom svoje Urugvajke dok me je sa druge strane, oduševio jednim običnim, jednostavnim i lepim osećajem i smislom za detalje zbog kojih sam, nemalo puta, i sama hodala ulicama Montevidea, duž 18.bulevara, do Encovog i Klarinog stana ili tatoo studija onog Gerinog druga. A vetar sa palube broda dok je prelazio Rio Grande tog utorka, osvežio me je po licu vraćajući mi uspomene na sve moje utorke koji su po mnogo čemu ostali na margini nekih stranica, večito zabeleženi i nikada ne zaboravljeni, dani kada sam ujutru bila siromah a s večeri bogataš novih uspomena,iskustva i sećanja.</div><div>I dobrih i loših, jer sve to reka života odnese.</div><div><i><br /></i></div><div><span style="color: #01ffff;">" Imao sam utisak da je to bilo neko sasvim drugačije vreme tamo na drugoj obali reke La Plata, vreme koje ne čini hronološki sled događaja, već njihov totalitet. Urugvaj je mesto gde u koegzistenciji postoji sve vreme sveta. "</span></div><div><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div><span style="color: #01ffff;">" Montevideo je grad sa dvostrukim likom, isti a opet različit, nepostojan poput odraza. Borhes zatim pominje zoru i sunce koje izranja iz mutne vode i pesmu završava stihom ' Ulice svetlošću dvorišta okupane.' Jednostavan, kratak stih, vrlo efektan posle niza dugih stihova, koji dočarava dobro poznatu i prijatnu atmosferu ulica s niskim kućama, gostoljubivog grada kakav je taj idealizovani Montevideo iz pesme."</span></div><div><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div><span style="color: #01ffff;">" Na prozorskom staklu tik iznad moje glave piše 'Izlaz u slučaju opasnosti.' Ove reči jasno se ocrtavaju naspram neba u pozadini. Pomislio sam da je to nekakva metafora. Možda je to put kojim se može pobeći od svega u nebesko ništavilo. "</span></div><div><i><br /></i></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr0UIgrt0rcIut1xfFYq_VtN0SKGNzYnff6_rGt0MQ0IGpYo_aA1zR7Nj16ZFtOClA2Bj1qPANpVkIP3xOVdG9kxILHOutxdac6UF8YX7QBWZxFB7UwKOMPuYZbwzzicLjsD4FmWI136HR/s499/51-10z8cr6L._SX290_BO1%252C204%252C203%252C200_.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="499" data-original-width="292" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr0UIgrt0rcIut1xfFYq_VtN0SKGNzYnff6_rGt0MQ0IGpYo_aA1zR7Nj16ZFtOClA2Bj1qPANpVkIP3xOVdG9kxILHOutxdac6UF8YX7QBWZxFB7UwKOMPuYZbwzzicLjsD4FmWI136HR/s320/51-10z8cr6L._SX290_BO1%252C204%252C203%252C200_.jpg" /></a></div>Da li bih i vama preporučila Urugvajku? <i>Da, bih. </i>Na sto trideset i osam strana sažet je jedan utorak, po uzoru na krilaticu jednog našeg poznatog autora - <i>godina prođe, dan nikad. </i>A za Lukasa Perejru taj utorak je presekao mnogo više od dosadne svakodnevice bračnog života; taj utorak je prevrnuo njegove krizne godine, ono malo lažnog samopouzdanja i neuspeli seksualni odnos sa devojkom upola mlađom od njega, opsesijom njegovog nezrelog žala za mladošću. Svi smo mi imali taj jedan dan u životu kada se naizgled sve promenilo a mi postali neki drugi, tuđi ljudi. Opljačkanog poverenja, zapuštenog srca, iznemogle nade u neke bolje dane. I protreseni kroz grubo sito života, sačuvali smo ono najbolje a odbacili sve ljuske nekadašnjeg samoživog Ja, onog deteta u nama odraslima koje je još uvek odbijalo da se preda željno avanture, neozbiljnosti, neodgovornosti, čiste igre.</div><div>Ostao je Maiko, nestala Gera.</div><div>I zadržale se reči da ispričaju jednu priču o Urugvajci, paraboli odrastanja i sazrevanja pod pritiscima stvarnog, realnog života.</div><div><br /></div><div><br /></div><div><i><br /></i></div><div><p><br /></p></div>Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-29058345141177211612020-10-27T07:34:00.002-07:002020-10-27T08:03:31.808-07:00"Ulhva, šamanka" Kim Tong Ni<p style="text-align: left;"><span style="color: #01ffff;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><span style="color: #01ffff;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUoccvZY86pcscozk_GJj2BAgI85DUVb4n0X_iVanrEDD97kqO8FPBZLntKl2xJbX2cDMv3Vp1CoHOP0zet0qp8BaFI5wyFewaWqWzRWIgD7h2s9nzFO8Wgtz4p5JUDWI09RJmji_3xH3h/s2048/1_EEeZ0Byp08N3Ronlmvji0Q.jpeg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUoccvZY86pcscozk_GJj2BAgI85DUVb4n0X_iVanrEDD97kqO8FPBZLntKl2xJbX2cDMv3Vp1CoHOP0zet0qp8BaFI5wyFewaWqWzRWIgD7h2s9nzFO8Wgtz4p5JUDWI09RJmji_3xH3h/s320/1_EEeZ0Byp08N3Ronlmvji0Q.jpeg" width="320" /></a></div><br />" Imam ćerku! Imam duhovnu ćerku. Sveta Sonvang sa planine Sondo će je dugo,dugo pomagati, podržavati, čuvati i voditi. "</span><div><span style="color: #01ffff;"><br /></span><div>...<br /><p></p><p><i>Kratki uvod u recenziju </i></p><p></p><p><i>Prošle godine sam prvi put u životu, bila u prilici da blisko upoznam mlade ljude poreklom iz Južne Koreje. Iako ih je život naneo na put daleko od njihove domovine, u eri milenijalaca sa šakama punim gedžeta, oko stola sa kimčijem okupili smo se ipak zajedno pričajući između ostalog i o tradicionalnom svetu njihove rodne zemlje. Nedugo zatim, dobila sam i knjigu posvećenu ovoj dalekoj i mističnoj naciji iz ruku Nj.E.ambasadora ove zemlje u Srbiji i po prvi put se susrela sa terminima i ideologijom o kojoj ništa nisam znala i o kojoj, i dalje nedovoljno znam. Stoga me je "Ulhva, šamanka" sa polica <a href="https://www.geopoetika.com/book.php?id=4578" target="_blank">Geopoetike</a> privukla, koliko idejom šamanizma koja mi je bila toliko daleka od korejske kulture i nacije, toliko i činjenicom da je za ovu knjigu Kim Tong Ni bio nominovan za Nobelovu nagradu za književnost 1982.godine.</i></p><p><i>Iako je nagrada pripala drugom autoru, ova knjiga je upoznala svet sa raskošnim i slojevitim korejskim duhovnim nasleđem.</i></p><p>...</p><p><span style="color: #01ffff;">" Jong Sul je znao da su majčina osećanja i vera veoma udaljeni od hrišćanskog učenja. Pomislio je da bi bilo neizmerno teško i mučno naterati je da razume i prihvati protestantizam. Razlog je bio što se njegova majka, blage i tople naravi, sada promenila, postala je šamanka posednuta duhovima. Nekada razumna i topla, sada je postala nasilna i tvrdoglava žena puna gneva. Kada je prošli put njena božanstva nazvao idolima, izraz lica joj se istog trena promenio, napala ga je, nazivajući ga mongdalom i demonom. Da joj se tada malo usprotivio, možda bi mu i vodu pljusnula u lice. Ranije se nije naprasno srdila i napadala druge oštrim rečima, pa čak i ako bi joj vređali i kudili sina. Uzdahnuo je, pomislivši kako je njegova majka za deset godina, koliko je šamanka, postala sasvim druga osoba. Njen razum je postao jalova i spaljena zemlja na koju je bilo nemoguće posejati reči Jevanđelja koje je on, srca punog nade i bodrosti, doneo sa sobom. "</span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1O3mMh7uh-48lyxIEAM3gLVVrd4Go6Gt_79bYWk16V0_QhXbsOMOgP-ujzJ-otWgtwC9kiizuzCCxhKWOkprVyB8HPb0OWzbCQ3rS5uxPQtGcuw6fHefjLqOR8CQ5mFkEG_RykpsmfJfV/s1200/336038_w.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="785" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1O3mMh7uh-48lyxIEAM3gLVVrd4Go6Gt_79bYWk16V0_QhXbsOMOgP-ujzJ-otWgtwC9kiizuzCCxhKWOkprVyB8HPb0OWzbCQ3rS5uxPQtGcuw6fHefjLqOR8CQ5mFkEG_RykpsmfJfV/s320/336038_w.jpg" /></a></div><br />Ovaj prvi susret sa književnim tragom Južne Koreje, opisala bih kao svoj upliv u ritualni, obredni i paganski način života sa kojim me je ova knjiga upoznala kao sa tradicijom koja je Južnu Koreju još pre više od sto godina, podelila i jače i snažnije od ratova koji su je zadesili. Istražujući u cilju paralele između nekadašnjeg i sadašnjeg, otkrila sam brojne intervjue koje su za moderne medije davali svih prethodnih godina žitelji Seula i u kojima su, bez ustezanja, govorili o funkcijama šamana u njihovim životima i trenutnoj ulozi koju ovi glasnici bogova danas igraju u njihovim sudbinama a kojih na području Južne Koreje, i dalje ima u velikom broju. "Ulhva, šamanka" prvobitno se izrodila iz misli autora 1936.godine, kao pokušaj spiritualnog bekstva od spoljnog okupatora u vidu Japana i kao oaza narodu kojem je pretilo nešto mnogo više i gore od fizičkog sakaćenja nacije - pretio im je gubitak kolektivnog identiteta i misli. Kim Si Đong, pod pseudonimom Kim Tong Ni će tek četrdeset i dve godine kasnije svoju pripovetku pretvoriti u roman u želji da nacionalno blago prenese dalje, ka novim generacijama koje možda hoće a možda i neće, shvatiti suštinski značaj šamana i čuti njihov glas među populacijom neverujućih. Ukoliko danas znamo da se najveći broj Koreanaca izjašnjava hrišćanskom veroispovešću, potom budističkom pa onda muslimanskom, jasno je da je šamanizam gurnut na samu ivicu opstanka u čeljustima zaborava i prevaziđenog.<p></p><p><span style="color: #01ffff;">" Razumem dobro šta mi govoriš. Ali kada ljudi poput tebe napuste ovaj svet, samo užasni ostanu tu. Mora da bude više takvih kao što si ti kako bi prosvetlili i izveli ljude na pravi put. Moramo da ih podučimo, jer se oni zbog neznanja tako ponašaju. " </span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQp1EF4jFTE9UzjPaPAVxdANbAub3rJCOv0fFyfES2sYSbjS3bXmvCOD70MyOKW9lDFqLhw1aLxdoKoYePjTkl5QWQK2Warlp4RlYOhiV_H73vu9rlX-0ZM9ZdHMDROKbhN3v7jGjhOU-z/s600/07korea.xlarge1.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="360" data-original-width="600" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQp1EF4jFTE9UzjPaPAVxdANbAub3rJCOv0fFyfES2sYSbjS3bXmvCOD70MyOKW9lDFqLhw1aLxdoKoYePjTkl5QWQK2Warlp4RlYOhiV_H73vu9rlX-0ZM9ZdHMDROKbhN3v7jGjhOU-z/s320/07korea.xlarge1.jpg" width="320" /></a></div><br />Upravo ove reči idealno opisuju ono što je hrišćanstvo i učinilo šamanizmu u Južnoj Koreji - istisnulo ga je sa trona tradicionalne religije i nametnulo se kao ispravna, pravilna, bolja religija. <i>Ali da li postoji tako nešto poput ispravne religije?</i> Vernici koji poštuju šamana svedočili su brojnim čudotvornim izlečenjima koje su oni poput Ulhve, izveli tokom <i>ogu guta</i>, velikog ceremonijalnog procesa u kojem bi Ulhva prizivala duhove umrlih koji su zaglavljeni između ovog i onog sveta ili tokom kojeg bi pak, svoju boginju zaštitnicu Sonvang sa planine Sondo, molila za izlečenje, brak ili kakvu drugu prigodu svojih vernika prinoseći darove na oltaru, obučena u svečanu odeću i sa zvoncetom u ruci koje bi oglašavalo početak ovog rituala. Šamani su, u vreme kada je pisana ova pripovetka a danas roman, bili poštovani i omraženi gotovo istovetno; glas o njima prenosio bi se duž planina i polja spajajući gradove i sela, u koje su glasnici dolazili sa molbom da šamani i njihovoj porodici donesu blagostanje a predacima mir i spokoj. Sa druge strane, sam šaman i njegova porodica bili su omalovaženi u vidu gražana najnižeg reda, obično rađajući vanbračnu decu koju ništa bolja budućnost nije čekala jer se uloga šamana nasleđivala ili sticala bolnim iskušenjima sudbine u vidu gubitka zdravlja, razuma, stabilnosti. Šamanke ne biraju svoj životni put već taj isti put bira njih, putem snoviđenja i vizija a potom incijacije koja ih pretvara u ono što im je i predodređeno da u ovom životu i budu - šamanke, glasnice bogova podzemlja i neba.<p></p><p><span style="color: #01ffff;">" Sa obe strane šporeta na drva gorela su dva fitilja u posudici sa uljem, iznad, na mestu gde je stajao lonac, bila je slika Božanskog generala u zlatno-zelenoj odori sa dignutim kopljem, dok je ogromnim stopalom gazio zlog duha crvenog lica u crvenoj odeći. Iznad se nalazila mala slika sa ideogramima, ukazujući da je to sveta Sondo, njena boginja zaštitnica, dok je zid ispod Božanskog generala bio ispunjen kitnjastim slikama raznih đavola ili duhova. Sa desne strane šporeta, iznad, na malom prozoru, nalazila se slika crvenog đavola koga je Volhi pre neki dan nacrtala. Bezbroj raznobojnih tračica visilo je ne samo sa zidova već i sa greda, na svakoj tračici bila je slika, šareni papirić i komadić tkanine, sve to odavalo je utisak da se ili ulazi u raj ili se spušta u pakao. "</span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuA4jPcgIegYBO7wa5CJIsTEaHWS_CQDyc3vcka9zyFWnkGhL17tOZYUJcRPAtesTySkSSqXnCViVr7qk0HcvDjvpgXoUzMJCI7zXUb0s76I1jFwb2XaOkww-cWEyBnJkoyrwXy1n8ot0j/s300/korean-shamanism1-matador-seo-300x200.png" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="200" data-original-width="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuA4jPcgIegYBO7wa5CJIsTEaHWS_CQDyc3vcka9zyFWnkGhL17tOZYUJcRPAtesTySkSSqXnCViVr7qk0HcvDjvpgXoUzMJCI7zXUb0s76I1jFwb2XaOkww-cWEyBnJkoyrwXy1n8ot0j/s0/korean-shamanism1-matador-seo-300x200.png" /></a></div><br />Kim Tong Ni bio je poput vizionara koji je, krajem svog najpoznatijeg dela, predosetio rasplet religijskog klupka u svojoj zemlji decenijama kasnije nakon njegove smrti. Sukob majke šamanke i sina protestanta, kao centralna tema ovog dela, može se posmatrati i kao sukobljavanje prošlog i novog, drevnog i modernog, poznatog i ne toliko poznatog. Iako se stiče utisak da je šamanizam u ovom delu prikazan celovito i spisateljski objektivno, završetak dela klasifikuje ga kao mračan i loš religijski pravac koji je zamutio svest mnogih ljudi odvodeći ih sa puta dobrote i svetlosti ka tami i zamračenju misli i duše. Možda je to još jedan od razloga što danas, ta reč šamanizam u svesti ljudi širom sveta stvara asocijaciju na nešto nakazno, obredno, primitivno, na zlo i smrt koji vrebaju da za sobom povuku u dubine ponora sve one koji odbace svog Boga zarad sveta duhova i senki.<p></p><p><span style="color: #01ffff;">" Nije dobro da se tako ponašaš. Ako si toliko odlučan da reči Jevanđelja preneseš uprkos svim nedaćima i razočaranjima, kao što si rekao, onda moraš da izguraš do kraja, uprsko svemu. "</span></p><p>Ogromnu zahvalnost dugujemo izdavačkoj kući <i>Geopoetici </i>koja nas putem ovog i drugih izdanja iz edicije <i>Svet proze,</i> upoznaje sa dalekim i stranim svetovima čiji deo možda i želimo da budemo.</p><p><i>Sa svakom pročitanom knjigom, ta moć je sve veća i sve više se nalazi u našim rukama.</i></p></div></div>Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-78504282304101147382020-10-18T07:47:00.006-07:002020-10-18T07:54:54.970-07:00" Antologija moderne kineske priče " grupa autora<p><br /></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZZek43RjHw5pu_kqzyal2PlpJqGRD-tufHCeRHSKyxxPEWU82ZzS6UDOpFPEz8dOTWF3zZh_SlnLeG7Gc2162Xu7LA1YfcHOyY5XMe98cC5xERTE3cayKIlPbWX7qMi77M0zpBzVrHcm-/s606/antologija_moderne_kineske_price_vv.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="606" data-original-width="400" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZZek43RjHw5pu_kqzyal2PlpJqGRD-tufHCeRHSKyxxPEWU82ZzS6UDOpFPEz8dOTWF3zZh_SlnLeG7Gc2162Xu7LA1YfcHOyY5XMe98cC5xERTE3cayKIlPbWX7qMi77M0zpBzVrHcm-/w132-h200/antologija_moderne_kineske_price_vv.jpg" width="132" /></a></div><span style="color: #01ffff;">" Tankom svilenom niti probušiću suze i zašiću ih za dva kraja mesečevog srpa, a onda ću pokupiti sve zvezde i njima popuniti prazan prostor između njih. Zar neće to biti kao korpica zlatno-žutog cveća? Njegov miris biće molitva pokajnika i molim te da ga primiš. Imam samo tu korpicu cveća da ti poklonim! "</span><p></p><p> <i>Bing Sin "Natčovek"</i></p><p>Isprva zamišljen kao skromni pokušaj a nadave više nego uspešan i pohvala vredan poduhvat, ova antologija moderne kineske priče u izdanju <a href="http://www.geopoetika.com/book.php?id=3351" target="_blank">Geopoetike</a> predstavlja kulturni i transgeneracijski književni most između dve nacije potpuno drugačijih shvatanja i tradicija.</p><p>Ova knjiga je ta dugo očekivana <i>svilena nit </i>koja povezuje duh kineskog stvaraoca i um srpskog čitaoca, provučena kroz prste izvanrednih prevodioca i poznavaoca kineske savremene književnosti.</p><p><i>Ona je prozor u svet ranog kineskog modernizma.</i></p><p>Osmišljena kao skup deset pripovedaka i novela iz zlatnog doba kineske moderne proze, antologija moderne kineske priče donosi prikaz dve snažne, suprostavljene struje - jedna je tradicionalna konfučijanska kultura, duboko ogrezla u kolektivizmu, u postojanju pojedinca samo radi sistema, učenjaka, <i>daoa</i> i suprotno njoj, kao pandan tradiciji koja se sve više urušava pod naletom modernog, svežeg, savremenog, naprednog, upoznajemo neke ljude novog doba, emotivno osvešćene, obrazovane, snažnih ubeđenja i još snažnijih delovanja u pravcu napretka, pronalaska, usvajanja svega što je drugačije, moderno i preko potrebno. Prevazilaženje okorelih, dotrajalih obrazaca izmiče tlo pod nogama nesigurnom, tradicionalnom obliku postojanja koje seljake i dalje tera na patnju, na nemaštinu i beznađe a mlade ljude drži pod ključem očekivanja sredine koja njihovu budućnost oblikuje kao pirinčani kolač po svom ukusu. Ju Dafu, Bing Sin, Lu Sun, Ding Ling, Ši Džecun, Ling Šuhua, Šen Cungven, Lao Še, Mao Dun i Sjao Hung hrabro su se suprotstavili tom zamračenju misli, zatupljivanju mase radi ostanka u onom što je poznato ali ne i ugodno, prihvaćeno ali ne i željeno, <i>stabilno ali ne i radosno.</i></p><p><span style="color: #01ffff;">" Kino, oh, Kino! Zašto nisi bogatija i jača? Ja to više ne mogu mirno da trpim. "</span></p><p><span style="color: #01ffff;">" Mlad mesec visio je u zapadnom uglu neba, nalik tankoj i nenašminkanoj obrvi kakve vile. "</span></p><p><span style="color: #01ffff;"> </span><i>Ju Dafu "Potonuće"</i></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipyuvjWHuKbYkNtIUKorhiXAThBiyTxHgB5kHX1ZHvti2txZ3xkdF1D1rZWcwIRi94-rlUTZH5HY5RooY3Natx2voHhwnnNlqkLr-xPTkfqgTpZ_3vu8caT-W-nFuz24dK2do677d_n-Yv/s800/1601178753_1__meitu_8_03ffbfc8-c5f1-4a07-951c-0cdcb1bec94c.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="415" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipyuvjWHuKbYkNtIUKorhiXAThBiyTxHgB5kHX1ZHvti2txZ3xkdF1D1rZWcwIRi94-rlUTZH5HY5RooY3Natx2voHhwnnNlqkLr-xPTkfqgTpZ_3vu8caT-W-nFuz24dK2do677d_n-Yv/s320/1601178753_1__meitu_8_03ffbfc8-c5f1-4a07-951c-0cdcb1bec94c.jpg" width="320" /></a></div>Kineska mitologija čest je pratilac i lajt motiv brojnih pripovedaka u ovoj knjizi. Imajući u vidu da su čitaoci u izuzetnom predgovoru ovom izdanju napisanom od strane Mirjane Pavlović i Zorana Skrobanovića, upoznati sa svakom od priča i autora kao i sa podatkom da su priče iz ove antologije baš one koje su većinu spomenutih autora i učinile prepoznatljivim i afirmisanim, stiče se utisak da je mitologija duboko utisnut žig u nacionalnoj svesti mnogih pisaca koji najveću inspiraciju i nadahnuće crpe baš iz legendi i priča svog kraja i svog naroda. "Let do Meseca" Lu Sun u potpunosti je nadrealna priča i fantazija koja je, uz Mao Dunove "Svilene bube", ostavila najjači utisak na mene preplićući mitološko i realno u klupku povesti o Ji i Čang E, mužu i ženi koji su fiktivni koliko i realni, koliko mogući i prizemni, toliko i daleki i nedokučivi a čiju tajnu i magiju svi oko njih prihvataju kao normalnost i izjednačavanje večnosti i ograničenosti vremenom i prostorom.<p></p><p>Mao Dunove "Svilene bube" opčinile su me vanvremenskom pričom o trudu, zalaganju, posvećenosti i nadi, porodičnom kultu i uzdrmanim vrednostima u današnjem savremenom, ubrzanom svetu u kojem živimo i inspirisana ovom pričom, za konkurs Instituta Konfučije iz Beograda, napisala sam priču <a href="http://namargini.blogspot.com/2020/10/pristavite-caj-gospodine-li-jun-prica.html">"Pristavite čaj, gospodine Li Jun "</a> vraćajući na taj način sve ono najlepše što mi je ova antologija i pružila - zalog za budućnost i produženje kineske misli i ruku tako gde još uvek nisu dosegle.</p><p><i>Skromne svilene niti ka budućim generacijama nekih novih pisaca i velikana.</i></p>Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-36097991720397705252020-09-25T09:40:00.003-07:002020-09-25T09:46:36.340-07:00"Priviđenja iz senke" Mansura Izudin<span style="color: #01ffff;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHx_CmhgBXvJj19-1-6uOCHGPPzcwa4lnSfi5gT7SOCnj8bjeQjLdeKA13Tca1dHIcJqjf3tgSRx_ZDO5UFNw0x-dfu6mgSS4NcegPG0sfFeZqECWjMLKQrrSO6vtjb6hDZEn5Tvx2E4oD/s606/prividjenja_iz_senke_vv.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="606" data-original-width="400" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHx_CmhgBXvJj19-1-6uOCHGPPzcwa4lnSfi5gT7SOCnj8bjeQjLdeKA13Tca1dHIcJqjf3tgSRx_ZDO5UFNw0x-dfu6mgSS4NcegPG0sfFeZqECWjMLKQrrSO6vtjb6hDZEn5Tvx2E4oD/s320/prividjenja_iz_senke_vv.jpg" /></a></div><br />" Jednog dana ću pisati o ovom trenutku. Postoje trenuci u kojima vreme postane toliko gusto da skoro mogu da mu osetim težinu, telo, da se zapiljim u njega, da ga vidim i da mi ono uzvrati pogled. Takvi trenuci dugo borave u meni i mogu da ih se oslobodim samo ako ih sručim na papir. Sada i ovde vidim vreme kao nikada ranije. Vidim ga otelotvorenog u ovom prostoru između mojih stopala. "</span><div><br /></div><div>...</div><div><br /></div><div>Zaronjena u svoje misli, gledajući u uzak prostor između svojih stopala, Kamelija Magdi započela je razgovor sa Adamom Kostakijem na drvenoj klupi ofarbanoj u tamno zeleno, ispred Kafkinog muzeja u Pragu. Devojčica rođena u selu u delti Nila, u porodici pozamašnog ugleda i nešto manjeg imetka, sanjala je o tome da postane književnica i tako popuni tu zjapeću, šireću pukotinu u sebi. Pragu joj je dovela ljubav ka ovom gradu, želja da premosti razliku između sebi poznatog i ovog drugačijeg sveta i pobegne što dalje od prošlosti koja ju je mučno privlačila ka sebi poput mutne i mirne jezerske vode. Sa knjigom u ruci i naizgled odsutan, do nje je sedeo unuk Asirke i Grka, mešanac tihe naravi i maglovite prošlosti, bojažljiv vlasnik senke koje je oduvek želeo da se otarasi.</div><div>Ali ovo nije samo priča o Adamu i Kameliji.</div><div>Ovo su mnoge priče u jednoj priči, kaleidoskop realnosti i mašte, <i>narativna babuška</i> koja iznova i iznova otvara nove slojeve i dubine otkrivajući nove likove, nova mesta, nove događaje koji se svi do jednog, rastavljaju ali i sastavljaju u jednu istu celinu. </div><div><br /></div><div><span style="color: #01ffff;">" Pišem jer tragam za tim da postanem cela, jer želim da tu usputnu misao, odnosno sebe, pretvorim u opipljivo biće što stvarno postoji. "</span></div><div><span style="color: #01ffff;">" Znao je da mora da navede tišinu da progovori i da je rastumači, da joj da glas i maštu. "</span></div><div><br /></div><div>U umu ruske književnice Olge, u stanu sa pogledom na Vltavu, u sobi ispunjenoj glasom Marije Kalas koju jedan pijanista Šandor, večno zagledan u svoje prste, sluša kao izvor sa kog crpi svoju snagu i nadu, nastaju prvi obrisi Kamelije Magdi dok zamišljeno sedi na klupi u jednom parku u Kairu, slušajući prigušeni zvuk saobraćaja i snevajući o jednoj ruskoj književnici pogleda uprtog kroz prozor ka Vltavi. Ovaj vrtlog čudesnih ideja i prepletaj naratora i junaka čini ovu knjigu toliko uzbudljivom i izazovnom za čitanje: ona oštri koncentraciju, budi maštu, održava radoznalost i raspiruje želju da se duž njenih stranica kreće sve brže i brže, poput starca koji besomučno šeta Karlovim mostom a koga književnica Olga viđa sa svog prozora! Neobičan stil pripovedanja koji meša prošlo i sadašnje,<i> poput pada Alise u zečju rupu i izlaska u Zemlju Čuda</i>, nenametljivo nas upoznaje i sa egipatskom mitologijom i nasleđem, sa savremenom kulturom Zapada i arapskim Ibn Menzurovim "Jezikom Arapa".</div><div>Ali genijalna spisateljica ni tada ne prestaje da nas iznenađuje.</div><div><br /></div><div><span style="color: #01ffff;">" Samo se seća da joj niko u izmaglici detinjstva nije rekao da postoji lepota koja traži dovoljnu zrelost da se oseti i da postoji umetnost koja zahteva istančan ukus da se ceni, jer se ne podaje užurbanom prolazniku nezainteresovanom da pomno prouči njenu privlačnost. "</span></div><div><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTOxR1JCRNU4jWJG2bMe5xbq1O2qF4gaDpq3AZaljNo2bx1Gt6j6xbx3X84V2pExw68vWchpgXQvlqBPOgu9OPWp2qShy-Xpi807Di3SfCYc8MDj8c3zhLUbxIv76WfrsTUQaoOQ9H0kx1/s640/gWIk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWW1JN01EQV8vZTExNDcyOGZjM2I5MjEyZDFhODZkMzU0MGRmM2JkMGYuanBnkZMCzQKAAIEABQ.webp" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="426" data-original-width="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTOxR1JCRNU4jWJG2bMe5xbq1O2qF4gaDpq3AZaljNo2bx1Gt6j6xbx3X84V2pExw68vWchpgXQvlqBPOgu9OPWp2qShy-Xpi807Di3SfCYc8MDj8c3zhLUbxIv76WfrsTUQaoOQ9H0kx1/s320/gWIk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWW1JN01EQV8vZTExNDcyOGZjM2I5MjEyZDFhODZkMzU0MGRmM2JkMGYuanBnkZMCzQKAAIEABQ.webp" width="320" /></a></div><br />Završavajući ovo delo otvorenim vratima ka čitalačkoj mašti, Mansura Izudin pruža nam šansu da poput Kamelije u mladosti, <i>sanjarimo na javi </i>gradeći svoje završetke i neke nove početke na temeljima njenih i svih drugih, ovde dočaranih života. Dajući nam snagu i osećaj zajedništva, pružajući nam neskriveni pogled na ožiljke i rane, na fotografije iz svakodnevice Kamelijinog života, ova brilijantna autorka uvukla nam se pod kožu svojim osećajem pripadnosti, jedinstva, sapatništva i saučeništva, onog najtežeg ali i najlepšeg - ljudskog, ogoljenog, do srži iskrenog.</div><div>Pripovedanjem koje budi ono iskonsko u nama, svima zajedničko, blisko i poznato.</div><div>Mansura Izudin, <i>jedna je od nas.</i></div><div><i><br /></i></div><div><span style="color: #01ffff;">" Kakve mi veze imamo sa pričama? Bolje da ih ostavimo piscima obuzetim pričama sa poukom, a mi da uronimo u nešto što nam može pomoći da prekratimo vreme ili da zaboravimo kojom nas je silinom ščepalo za vrat.</span></div><div><span style="color: #01ffff;">To će razumeti jedino jedna žena koju prati uspomena na jedan stari udarac nogom i čijim se živcima hrani utvara ponora što joj se postepeno razliva stomakom i jedan muškarac koji potiče od žene spasene iz pokolja, i mornara kojem se smučilo da putuje te je rešio da se skrasi u jednom hladnom gradu, predajući se životu koji ne obećava previše. "</span></div>Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-10344294817682805032020-08-29T07:17:00.001-07:002020-08-29T07:17:47.547-07:00"Car Portugalije" Selma Lagerlef<div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3xTZ_6wpI1ycNr0SfnbLSK12yD08QGCDIk5QrCb2nEKasH96ts62hLrwjMs4x9m6a3-daQbR1wywRihJK99vqljmAyVQPjW-Fs8QhLxoLSoll5ESUr4rVMlbjXd7qKpemnFBqwhXLGM6x/s375/mnogo+bolja.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="375" data-original-width="250" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3xTZ_6wpI1ycNr0SfnbLSK12yD08QGCDIk5QrCb2nEKasH96ts62hLrwjMs4x9m6a3-daQbR1wywRihJK99vqljmAyVQPjW-Fs8QhLxoLSoll5ESUr4rVMlbjXd7qKpemnFBqwhXLGM6x/s0/mnogo+bolja.jpg" /></a></div><span style="color: #01ffff;"><div style="text-align: justify;">" Ne čudim se što hoćeš da baciš pogled na ovu curicu pre nego što zađeš", rekao je Jan suncu.</div><div style="text-align: justify;">Ona je nešto što vredi videti. "</div></span></div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">... </div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Pre ove knjige, mislila sam da samo dela Haleda Hoseinija i Orhana Pamuka mogu u meni da probude beskrajnu tugu i osećajnost. Da takav dar pripada samo nekolicini pisaca koji imaju tu sposobnost da u nama ožive i ono najlepše i ono najteže a na šta nas podsećaju iskustva njihovih fiktivnih likova. Međutim, ova čudesna knjiga Selme Lagerlef, prve autorke ovenčane Nobelovom nagradom za književnost, napisana je još davne 1914.godine, ilustrujući beskrajno dirljiv odnos oca i ćerke i jednu od onih najređih ljubavi kojima možemo da podsvedočimo - bezuslovnu roditeljsku ljubav.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;">" I Jan je stajao tu, držeći u rukama nešto meko i toplo, uvijeno u velik šal. Krajevi šala su bili podvijeni tako da je video malo naborano lice i smežurane ručice. Pitao se šta te žene očekuju da radi sa ovim što mu je babica stavila u naručje, kada je osetio iznenadan udar, koji je potresao i njega i dete. Nije došao ni od koga drugog, a Jan nije mogao da shvati da li je prošao preko devojčice na njega ili preko njega na devojčicu.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;">Ubrzo mu je srce u grudima zalupalo kao nikad ranije i sad mu više nije bilo hladno i nije se osećao tužno ni uznemireno, a nije bio ni ljut, nego je sve bilo dobro. Jedino ga je brinulo što nije mogao da shvati zašto mu u grudima lupa i udara kad nije ni igrao, ni trčao, niti se peo po strmim brdima. "</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRWJgat_LHm0nhC5u3-1vcDyhJ_tA9wnWc3xwg1hg1_oYLrsOT2XeZbV-epYCtgofwoiysRvzfgi6apwWlnx2VOlH7Pfy11igGRDql5Tci5JA1d96REyidIzLKJug_7T4wAyXXZ60gsP1S/s396/Selma_Lagerl%25C3%25B6f.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="396" data-original-width="280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRWJgat_LHm0nhC5u3-1vcDyhJ_tA9wnWc3xwg1hg1_oYLrsOT2XeZbV-epYCtgofwoiysRvzfgi6apwWlnx2VOlH7Pfy11igGRDql5Tci5JA1d96REyidIzLKJug_7T4wAyXXZ60gsP1S/s0/Selma_Lagerl%25C3%25B6f.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kao prva žena koja je primljena u švedsku Akademiju nauka i umetnosti i čije je pisanje na dodeli Nobelove nagrade okarakterisano kao " <i>talenat žive mašte, duhovne percepcije i visokog idealizma</i> ", od malena je zadojena pričama koje vode poreklo iz bogate mitologije Severa. Ta sklonost ka umetanju fantazije, legendi i mitoloških motiva obogatila je ovo delo prikazujući nam realan prikaz svesti ljudi koji su živeli tih dalekih godina na severu Švedske. Duboki jaz između bogatih i siromašnih podelio je zemlju na klasu zemljoradnika i klasu zemljoposednika, i jednih i drugih obavijenih velom vere u čudesno, u nadprirodno, u umu neshvatljivo. Siromašni seljak Jan iz Skrolike, dobija ćerku kao najlepši poklon u godinama nestašice i snažne nevolje prouzrokovane nemaštinom i sa tim poklonom počinje i da se odmotava njegova sudbina koju će svojim nemilim odlaskom, prekinuti njegova kći Klara Gula, nazvana po suncu jer je dragocena, najposebnija i najdivnija devojčica na svetu.</div></div><div style="text-align: justify;">Proživljavajući Janove emocije duž stranica ove knjige, počela sam da se pitam zbog čega je Selma Lagerlef svoje delo toliko duboko vezala za Švedsku a nazvala sasvim neuobičajeno - <i>Car Portugalije.</i> Ulazeći u samu srž ove priče, otkrivam da je u umu tadašnjeg mirnog i skromnog Jana, Portugalija obećana zemlja izobilja i sreće, u kojoj problemi ne postoje a zlato se rasipa na sve strane iz krune njegove Klare Gule, <i>carice Portugalije.</i></div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;">" Jan nije lud", rekla je, "nego mu je naš Gospod stavio veo preko očiju tako da ne mora da gleda ono što ne može podneti. A za to čovek može biti samo zahvalan. "</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;">" Jedino zadovoljstvo mi je da se trudim oko njega", rekla je. " Tokom godina je postao tako divan da je nešto više od čoveka. Ali verovatno će baš zbog toga doći da ga odvedu od mene. "</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;">Jan iz Skrolike postao je Johanes od Portugalije, samoproglašeni Car sa zvezdama od srebrne folije na kaputu, kožnom kapom i ukrašenim štapom svog nekadašnjeg gazde, Erika od Fale. Očajan od čežnje za svojom kćerkom koja se ne vraća i ne piše punih petnaest godina po odlasku iz Skrolike, Jan provodi dane na doku, strpljivo čekajući parobrod svakoga dana ne bi li sa dolaskom tih nepoznatih ljudi, video i njemu najlepše lice na svetu, sa osmehom njegove Klare Gule. </div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;">" Došla je! Devojčica je došla! Teško je naći reči da se opiše tako veličanstven događaj.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;">Došla je tek u jesen kad su putnički brodovi završili sa turama po Levrenu, a još su jedino plovila dva mala teretna parobroda. Ali ona nije želela da putuje njima - nego se od železničke stanice do Askedalarne prevezla kolima. Zato je Jan nije dočekao na doku u Borgu, gde ju je čekao već petnaest godina. Jer petnaest godina je nije bilo.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;">Osamnaest godina ju je imao i uživao s njom u svom domu, a gotovo isto toliko dugo je morao biti bez nje. "</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="color: #01ffff;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;">Neću vam otkriti kako se završava ova predivna knjiga. Ono što sa sigurnošću mogu da tvrdim je da je jedna od najlepših i najboljih knjiga koje sam ikada pročitala - sadržajna, slojevita, mudra i otrežnjujuća. Zahvaljujući izdavačkoj kući <a href="http://mcmillan.rs/index.php/o-nama" target="_blank">McMillan</a>, ovo delo otrgnuto je od zaborava na našem podneblju i ponuđeno svim čitaocima gladne mašte i otvorenih očiju.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: left;"><span style="color: #01ffff;">" Šta to nije u redu sa tobom, dragi moj Jane Andešone? "</span></div>Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-55325945694872091102020-07-26T12:05:00.000-07:002020-07-26T12:16:52.001-07:00"Bengalska noć Maitreji" Mirča Elijade<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLkbdGqxsd_zh44eYwS7iM5blIorwx5JGwAarZmJDwnD3ScpX-wskcGCevx4jklLdW8sxFfU_ZwJpbrUZpLzJzHx_ntKga62Ij_nDDrkA7diG86dhXCHZeRuzQLO_Z5ZkYwSHP43fdWxGf/s1600/bengalska_noc_-_maitreji_vv.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="312" data-original-width="207" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLkbdGqxsd_zh44eYwS7iM5blIorwx5JGwAarZmJDwnD3ScpX-wskcGCevx4jklLdW8sxFfU_ZwJpbrUZpLzJzHx_ntKga62Ij_nDDrkA7diG86dhXCHZeRuzQLO_Z5ZkYwSHP43fdWxGf/s1600/bengalska_noc_-_maitreji_vv.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Roman neobičnog naziva privukao me je istog trenutka. Ne samo zbog toga što pripada ediciji "Retro premijere" moje omiljene izdavačke kuće svih vremena, <i><a href="http://www.geopoetika.com/book.php?id=4795" target="_blank">Geopoetike</a></i>; ne samo ni zbog toga što mi je autor nepoznat a svetu priznat, ne kao književnik već kao izučavalac svetske istorije religija i bivši profesor Univerziteta u Čikagu; ne ni zbog dirljivog sinopsisa na koricama ove neobične knjige već zbog prizvuka lepote koji njen naziv nosi - <i>zbog Bengala, zbog Indije</i> i misticizma njenog jezika koji izvire iz nama strane i melodične reči ,<i> Maitreji.</i></div>
<i><br /></i>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: cyan;">" Njena lepota nije skladna, nije ispoštovano nijedno pravilo lepote. Izražajna je do ludila, čarobna je i magična u pravom smislu reči. Priznajem da nisam mogao da skrenem misli sa nje čitave noći. I sada, umesto da radim, mislim na nju, na njenu bledu priliku u plavom sariju od teške svile sa zlatom izvezenim cvetovima. A kosa... Persijanci su imali pravo kada su kose u pesmama poredili sa zmijama. Šta će biti sa mnom, ne znam. Verovatno ću sve ovo zaboraviti... Kada ću pronaći mir, čoveče, Bože, prijatelju moj?"</span></div>
<span style="color: cyan;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Rumunski autor Mirča Elijade, nepravedno je zapostavljen u našim čitalačkim krugovima delom zbog toga što je svoju karijeru preusmerio u pravcu nauke; delom zbog toga što su ga sudbina i život odveli iz rodne Rumunije do Indije i njene nekadašnje prestonice Kalkute, a onda u Čikago gde ovenčan priznanjima, slavom i nagradama, završava svoj životni vek daleko od domovine i svog predivnog književnog nasleđa. Istražujući o njegovom životu u Indiji, otkrivam <i>indigo</i> sličnost sa tematikom ovog dela što upućuje da ovo možda i jeste<i> skrivena autobiografija </i>iako to sam autor nikada nije priznao. <i>Možda su Alen i Maitreji zaista postojali; </i>u indijskoj realnosti autorevog života i rada u Kalkuti a možda je Maitreji samo plod mašte proistekle iz raskošne lepote mnogih indijskih žena, i tada i sada<i> i fizički i duhovno autoru dalekim.</i></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDL0anFTSdAoZYvU3oID1AYRnYj092fsfOp71izSgPk_gA5rMoVUDl_JbI2H_kk9TVVkQ62k3znepMP4tIdLBejSU3kzYTfDKoO7yzG3GkOCCiZ4UoI0SZnqkkN__Zlirji7J_fNMdWhCQ/s1600/2949.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDL0anFTSdAoZYvU3oID1AYRnYj092fsfOp71izSgPk_gA5rMoVUDl_JbI2H_kk9TVVkQ62k3znepMP4tIdLBejSU3kzYTfDKoO7yzG3GkOCCiZ4UoI0SZnqkkN__Zlirji7J_fNMdWhCQ/s320/2949.jpg" width="320" /></a><br />
<div style="text-align: left;">
To pitanje (ne) pripadnosti glavni je motiv koji poput kostura čini osnovu ovog dela - (ne)pripadnost religiji, naciji, porodici, voljenom muškarcu/ženi. Koliko iskreno mislimo i verujemo da su granice samo spoljašnje i da smo iznutra svi slični i jednaki? Koliko sebi dopuštamo da se opustimo u svom ubeđenju da su ljubav, toplina i zajedništvo svim ljudima bliske i jedine konstante u moru naših različitosti? Koliko zaboravljamo mi a koliko <i>oni -</i> <i>beskrajno trpeljivi ljudi okrenuti večnošću, sa verom u ideal ponovnog rođenja i susreta negde u nekom drugom vremenu, u nekom drugom svetu, kada će se naše oči prepoznati u gomili a srca nas odati da smo oni koji smo i tada, pre celog jednog života, bili ti isti mi - </i>voljeni i obećani samo jedno drugom?</div>
</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: cyan;">" Sve vreme sam živeo u tom fantastičnom snu, koji je odvajao nas dvoje, mene i Maitreji, od ostalog sveta. Činjenice odavno zaboravljene, obnavljale su se i osvežavale, a moja mašta ih je ispunjavala; produbljivala, međusobno povezivala. Detalji na koje tada nisam obraćao pažnju menjali su potpuno moje unutrašnje polje vizije. Ma kuda da sam odlazio, sretao sam nju, među borovima i brezama, na stenama, na drumovima. Toliko dugo sam živeo sa tom zadivljujućom pričom, da me je svaki poziv spolja plašio, čineći da fizički patim. Znao sam da i Maitreji, tamo, u svojoj ćeliji u Bovanipuru misli isto toliko duboko na mene, na naš zajednički život, i ovo zajedništvo u mašti vezivalo nas je i uzdizalo iznad događaja i povezivalo uprkos razdvojenosti i smrti."</span></div>
<span style="color: cyan;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Iako napisan 1933.godine, ovaj roman odražava istinu koja i danas vlada modernim svetom; različitosti se ne praštaju u strogom indijskom društvu gde bogatstvo i status ne znače nužno i naprednost duha i osavremenivanje misli. Iako je Indija jedna od najprogresivnijih sila u pogledu nauke, medicine, tehnologije i proizvodnje, duboko ukorenjeni sistem<i> kasta </i>ne prašta odvajanje od tradicionalnog i remećenje viševekovnog socijalnog poretka koji je nalagao i nalaže i dalje - poštovanje religijskih praksi koje više nikome ne donose dobrobit a pojedince unesrećuju stvarajući nove generacije ljudi razapetih između naučenog i nasleđenog i željenog i otkrivenog. </div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAmAO5OKGzPkobVvLjrH9YWAlfHpoTkz4sfvJm5arGBBuVOOuMQtXUXyX5ee3SYhGzJkC42OT-BeZQfAwQKx_23Q1Kof82Fqf8638Oiw2-VHncqpUXdcFzjFOrbuVxyav4rIj2QJqYUB4z/s1600/Holi1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="636" data-original-width="1024" height="243" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAmAO5OKGzPkobVvLjrH9YWAlfHpoTkz4sfvJm5arGBBuVOOuMQtXUXyX5ee3SYhGzJkC42OT-BeZQfAwQKx_23Q1Kof82Fqf8638Oiw2-VHncqpUXdcFzjFOrbuVxyav4rIj2QJqYUB4z/s400/Holi1.jpg" width="400" /></a></div>
<i>Ta Indija, bolna i nesrećna, sa večitim osmehom naivnog deteta koje želi da bude voljeno i prihvaćeno, uvukla mi se odavno u srce kao zemlja u kojoj osećam ljude više nego igde drugo na svetu; kao zemlja kojoj bih poklonila razumevanje, blagost i strpljenje u onoj meri u kojoj ona meni poklanja najlepše tekovine svoje civilizacije i kulture, sa svim kontrastima koji je boje najrazličitijim bojama koje se, u vreme Holi-ja, raspu u nebo.</i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<i>I mogla bih o njoj i o njenim divnim ljudima da napišem knjigu jednoga dana. O svim posebnim dušama koje sam srela i koje su mi obogatile život svojim pričama, osmesima, podeljenim mislima i zalogajima koje smo zajedno delili. </i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: cyan;">"Jednom sam video Čandanagar noću. Bulevar osvetljen sa obe strane nije mogao obrisati utisak zamračujuće melanholije koju su ostavljale ruine nekada ponosnih palata u ovoj staroj francuskoj koloniji i od boga zaboravljenoj. Na povratku sam ozbiljno razmišljao koliko je moćna i večita Indija koja trpi i guta sve, a pri tome je nije briga za nasrtljivce i one koji žele da njome gospodare."</span></div>
</div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-14704167218400953852020-07-23T09:36:00.002-07:002020-09-25T08:47:03.906-07:00"Uhvati zeca" Lana Bastašić<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEily-gevhS2fNOd5cQs6SXHuXCvV2ciKeCwi1LKmUgdE4qW8YIXeIv7SIqU-yBisfBKQ0FrDZtfxwCydpbdSqmyu2mDD8Umj5aVrZElrh_7cq9Ep6znFP1yTxKKrs_4eM6L7ptE7C6qzDrB/s1600/uhvati_zeca_vv.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="571" data-original-width="400" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEily-gevhS2fNOd5cQs6SXHuXCvV2ciKeCwi1LKmUgdE4qW8YIXeIv7SIqU-yBisfBKQ0FrDZtfxwCydpbdSqmyu2mDD8Umj5aVrZElrh_7cq9Ep6znFP1yTxKKrs_4eM6L7ptE7C6qzDrB/s320/uhvati_zeca_vv.jpg" width="224" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;">‘’ Za mene </i><i><span lang="SR-LATN-RS" style="mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">sjećanje možda i jeste kao zaleđeno jezero </span>– </i><i><span lang="SR-LATN-RS" style="mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">mutno i klizavo </span>– </i></span><i><span style="color: red;"><span lang="SR-LATN-RS">ali se na njegovoj
površini s vremena na vrijeme pojavi pukotina kroz koju mogu da provučem ruku i
ugrabim jedan detalj, jednu uspomenu u hladnoj vodi. No zaleđena jezera su
podmukla. Ponekad uhvatiš ribu, drugi put propadneš i udaviš se. Iz iskustva
znam da mi skoro sva sjećanja na nju imaju tu potonju tendenciju. Zato se i
jesam dvanaest godina trudila da se ne podsjećam. I upalilo je. Nevjerovatno je
na koliko malo ljudskosti možemo da se svedemo kada nam to ide u prilog. A onda
sam se javila na telefon i rekla njeno ime. Voda je bila poznato ledena. Iz
njene su se dubine nazirale troglave zvjeri. </span>‘’</span><span style="color: cyan;"><o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Postoji
jedan paradoks u današnjoj književnosti – savremenim tendencijama se pravdaju
sva okliznuća na put žargonskog jezika koji nekada s pravom, a nekada sasvim
suprotno, uvodi ili ne uvodi novu dinamiku u život jednog književnog junaka.
Moram priznati da je posebno završetak, ali i Pogovor autorke ovog dela,
umnogome objasnio i opovrgao neke zablude koje sam razvila čitajući ovu knjigu
koja me je ostavila sa gorko </span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">- slatkim ose</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">ćajem i zadovoljstva i izneverenosti.
Zapitala sam se, gde je ta Lana Bastašić u priči koja, na prvu loptu, izgleda
kao još jedna verzija kopije <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Moje Genijalne
Prijateljice</i> Elene Ferante </span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">– dve drugarice koje </span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">život spaja i razdvaja
sudarajući njihove naravi i izabrane puteve od Bosne do Dablina, kroz tkanje ženske
ljubomore, pakosti ali i povremene topline i bliskosti, smešanog koktela
najrazličitijih ljudskih emocija. Izgledalo je, kao da čitam već dobro poznatu
i blisku priču, samo drugačije našminkanu i smeštenu u drugi društveni milje
kako bi se zabaškarilo njeno pravo poreklo i rasplet. Međutim, negde na sredini
dela, shvatam da to nije ono što meni lično </span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">“smeta”</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">u ovoj knjizi. Nisam ni
književni analitičar ni izdavač</span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">; ja sam samo još jedan glas vi</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">še u
čitalačkoj publici ovog našeg regiona. Ali taj svoj glas stavljam u službu
pronalaska značenja u svim našim malim i velikim pričama, izrečenim na toliko
različitih načina i sa toliko izraza</span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">; bitnim ili ne bitnim, be</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">značajnim
ili suštinskim. Stoga ono što me žulja nije osećaj nekog prepoznavanja ljudskih
i iskrenih emocija sažetih u relacijama ova dva lika, jednog stvarnog a jednog
dočaranog</span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">; </span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">nije ni sramota ni nelagodnost zbog prećutnog priznavanja nekih
njihovih grešaka ili izrečenih misli već pre svega </span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">– <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lejlin
jezik</i>, to </span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">nepotrebno književno ruglo ničim izazvano a
suvišno u pokušaju da se dočara odbojnost ili pak gađenje ka zemlji koja nije
ni najlepša ni najbolja ali je svakako, vredna barem fokusa na ono dobro i
sadržajno što je izrodila. Stoga me je Lanin <i style="mso-bidi-font-style: normal;">rasplet </i>u Pogovoru i zbunio i iznenadio</span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lejla
je Bosna,</i> sa svojom la</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">žnom bojom kose, sa svojim
nepristojnim ponašanjem i bahatošću, sa svojom sumornom budućnošću i uzaludnim
putevima ka boljem. Nisam bila spremna na scenario tolike promašenosti,
pesimizma i besmislenosti vere ka boljim vremenima koja <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">i hoće i moraju i trebaju doći</b></span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">; ne iz ugla ex-Yu optimiste ve</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">ć iz
realne pozicije neminovnog napretka onih koji se trude i koji nisu odustali od
toga da i od sebe i od svoje zemlje naprave nekog i nešto mnogo bolje od onoga
što nam istorija pripisuje a sadašnjost opovrgava.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Motiv
belog zeca snažno me je podsetio na Sabatov </span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">“Tunel” – prozor na avarelu iz 16.veka sna</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">žno upućuje na <i style="mso-bidi-font-style: normal;">pozajmljen
motiv prozora na slici Huana Pabla Kastela </i>iz uvodne scene Sabatovog remek</span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">-dela oko kojeg se cela pri</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">ča dalje zapliće a Lanina </span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">– I raspli</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">će i dalje zapliće. Tu je i
neminovna <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Alisa u zemlji čuda </i></span><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">– </span></i><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">sa svojim
parabolama koje su autorku ovog dela inspirisale da istra</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">ži neke motive i obogati svoje delo putokazima koje ćemo verno
pratiti, poput pasa tragača, do poslednjih redova ove neobične knjige. U taj
koktel gorko </span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">– slatkih utisaka
koji su me sačekali na izlazu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kroz
prozorčić u oku mrtvog zeca</i>, umešala bih I ove misli:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="color: red;"><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 107%;">“Prepoznala bih Balkan
kroz taj ovalni prozor</span></i><i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">čić između svih drugih panorama. Ne razumijem se mnogo u
geografiju, ne znam imena rijeka ni planina. To je možda sramotno. Balkan je za
mene boja,a ne toponim. Imena </span></i><i><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">– to se la</span></i><i><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">kše zaboravlja, treba samo da se
ispunih tuđim riječima, tuđim mapama, i slova nestanu kao šećer na jeziku. Ali
boje ostaju, kao mrlje pod kapcima, iako sam nekada davno ostavila
sentimentalnost iza sebe, u majčinoj kući. Boje se ne ispiraju pređenim
kilometrima. Teška nijansa zelene, kao zaboravljene paprike, suhe i izborane,
ne mogu više nikoga da nahrane. Otužna braon koja nastavlja da vijuga poput
mrtve rijeke nakon apokalipse. Boja mumije koju su iznutra izjeli crvi.</span></i><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 107%;">”</span></i></span><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhb6jKDuKZR3SG3B4GLCzJhNbCf7P3gg7R4NxTTi3uLeeLsxcN78fDCYZdL3TPX62uT7EFgxIJhBsG26xa4Zoln38Eg6x4jUsHWPYGLmw_1KxQeIdZACekAUyIzetl_phtc3gwQFMpjyPYn/s1600/98AACB70-C50D-4AAD-BFC0-8BC1F89B1954-770x436.jpeg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="436" data-original-width="770" height="181" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhb6jKDuKZR3SG3B4GLCzJhNbCf7P3gg7R4NxTTi3uLeeLsxcN78fDCYZdL3TPX62uT7EFgxIJhBsG26xa4Zoln38Eg6x4jUsHWPYGLmw_1KxQeIdZACekAUyIzetl_phtc3gwQFMpjyPYn/s320/98AACB70-C50D-4AAD-BFC0-8BC1F89B1954-770x436.jpeg" width="320" /></a><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Da li
bih se kao čitalac ponovo vratila ovom delu</span><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">? <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Verovatno ne.</i> Ka</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">žem <i style="mso-bidi-font-style: normal;">verovatno </i>jer ne
opovrgavam bogatstvo njegovih metafora, jezgrovitost misli ni umeće
pripovedanja ali ne anuliram ni ono <i style="mso-bidi-font-style: normal;">razočaravajuće
suvišno i suštinski nepotrebno bežanje u nedoraslost svojstvenu upotrebi
vulgarnih reči </i>u cilju osavremenjivanja odveć savremene tematike i scenografije
u kojoj dominiraju svi poznati elementi modernog doba. <i><o:p></o:p></i></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Možda ja i nisam za belog zeca.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><i>Sreća pa je onaj Pjegavi i dalje kod Kraljevića.</i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br /></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-84606340414639477052020-07-14T04:11:00.002-07:002020-07-14T04:11:56.152-07:00"Osecati se ok" Ejmi Bjork Haris, Tomas A. Haris<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkH_l0k4sT2-Lzt-y_WyICII7KRFEFY_WzYoE5vE7vLcfaNt9MZzIfj-YLTvkIWdxLaq3lx2jzSkVo1E7P9U7eENWVAT0XxIGubUsUeyXRQ_VnmhhlrwKXYXlMifGK50E8B-mRxVMyaJSK/s1600/knjiga-osecati-se-ok-prednja-korica.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1080" data-original-width="675" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkH_l0k4sT2-Lzt-y_WyICII7KRFEFY_WzYoE5vE7vLcfaNt9MZzIfj-YLTvkIWdxLaq3lx2jzSkVo1E7P9U7eENWVAT0XxIGubUsUeyXRQ_VnmhhlrwKXYXlMifGK50E8B-mRxVMyaJSK/s320/knjiga-osecati-se-ok-prednja-korica.jpg" width="200" /></a></div>
Ličnost svakoga od nas slojevita je i složena. Po učenju transakcione analize, u svakom trenutku svog života možemo razmišljati i posledično ponašati se kao Dete, Roditelj ili Odrasli. Na tome se temelji ova izuzetna psiholoska disciplina i pravac koji za cilj ima da nas osvesti i da nam ukaže kako sagledavanjem svog pogrešnog ponašanja i promenom istog, postepeno dovodimo i do promena u mišljenju koje je inicijator tog pogrešnog delovanja. A mišljenje obično dolazi ili iz Deteta ili iz Roditelja, dveju neophodnih i zasebnih celina naše ličnosti od kojih je prva odgovorna za želje i odsustvo svesti o posledicama ponašanja a druga za zabrane i predrasude kojih se treba rešiti.<div>
Rešenje je naravno - u Odraslom, u integrisanom delu naše zrele i kompleksne ličnosti koja proizvodi situacije i dovodi do okolnosti koje su po nas i naš odrasli život najpovoljnije i najsvrsishodnije. To ne znači da Dete ili pak Roditelja treba izgubiti - i zasigurno to nikada nećemo ni moći - ali ih treba postati svestan i utišati ih i ograničiti u meri da njihovo dejstvo bude saamo podsticaj onda kada nam je potrebna "podrška više" kako bismo izgurali i dostigli svoje ciljeve i zadate vrednosti.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Ova knjiga mi nije bila laka za čitanje možda baš iz razloga što suočavanjem sa opisanim sitacijama i tehnikama, izvlačimo na površinu i sopstvenog Roditelja i Dete a to nije nužno prijatan proces. Pa ipak, kontinuirano i predano čitajući i primenjujući neke opisane tehnike u ovoj knjizi, stižemo do kraja sa osećajem da smo bogatiji za jedno iskustvo i saznanje više, da smo shvatili i razumeli na kojim delovima sebe treba da radimo a koje delove drugih toliko često opažamo, a možda i izazivamo ne namerno provocirajući reakciju Deteta ili Roditelja.</div>
<div>
Mnogi ljudi, sa nedovoljnim saznanjima o oblastima psihologije i psihoterapije, knjige poput ove svrstavaju u<i> laku prozu, </i>popularno nazvanu "self help" literatura, bez ideje o dragocenosti TA i enormnim razlikama između ta dva koncepta pisanja. TA je ozbiljna oblast proučavanja i korigovanja mentalnog zdravlja pojedinca radom na razvijanju ispravnog ponašanja i mišljenja, za razliku od<i> lake literature</i> koja ne nudi ništa više do površnog i trivijalnog pogleda na ljudske tegobe i probleme.</div>
<div>
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn0iA7aodggDb8ieSU7wsaK6JGND6rYgp6rn_Ul9VosYG5N4-8kqb8PHaoPpyOSTAzMMRHb3eDxsi7t26wpm7PhGJzPJhhS1h6b58jN3991hDqbVOSkZWHKt4UVS_wxUovKH2VOl4xtvoi/s1600/psihopolis-institut-logo-60.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="60" data-original-width="267" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn0iA7aodggDb8ieSU7wsaK6JGND6rYgp6rn_Ul9VosYG5N4-8kqb8PHaoPpyOSTAzMMRHb3eDxsi7t26wpm7PhGJzPJhhS1h6b58jN3991hDqbVOSkZWHKt4UVS_wxUovKH2VOl4xtvoi/s1600/psihopolis-institut-logo-60.png" /></a></div>
<div>
Stoga bih izdavačku kuću "Psihopolis" čije je ovo izdanje, izdvojila kao apsolutnog lidera u našem regionu na poligonu promocije, unapređenja i učenja ljudi kako da žive kvalitetnije, sadržajnije i mentalno zdravije, radeći na sebi i unapređujući svoj život svakoga dana, korak po korak.</div>
<div>
<i>Sve dok Odrasli ne postane naš jedini vid međuljudske interakcije.</i></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
</div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-64300341098429548212020-04-29T06:06:00.000-07:002020-04-29T06:20:28.874-07:00"Školovanje srca" Klod Štajner<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
...<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgP_FXwy9eBgxE4iwDZ0o7v4twSJKRQ8AfeL9drIqIxZsstRP6OtLnTlJ9MVhtfCDj0mSbGp8lq-eodoSV645Db4iCbVeX0PSs7fI3umlKuFk1WYhdsNnYLohouEinWqvFDtmo9_k-mcr7y/s1600/knjiga-skolovanje-srca-prednja-korica-600x871.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="871" data-original-width="600" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgP_FXwy9eBgxE4iwDZ0o7v4twSJKRQ8AfeL9drIqIxZsstRP6OtLnTlJ9MVhtfCDj0mSbGp8lq-eodoSV645Db4iCbVeX0PSs7fI3umlKuFk1WYhdsNnYLohouEinWqvFDtmo9_k-mcr7y/s320/knjiga-skolovanje-srca-prednja-korica-600x871.jpg" width="220" /></a></div>
Sa terminom transakcione analize susrela sam se kao jako mada osoba koja je, želeći da sebi olakša veliku tranziciju u životu, posegnula za knjigom "Emocije" našeg čuvenog stručnjaka i transakcionog psihoterapeuta dr Zorana Milivojevića. I bio je to prvi <i>zemljotres</i> na polju mog emocionalnog opismenjivanja koje je, s pravom mogu reći, otvorio sasvim nova poglavlja moje ličnosti i mog života. Ali ovo nije tekst o toj divnoj knjizi.<br />
Naime, tragom dr Zorana Milivojevića dolazim do saznanja o jednoj izuzetno zanimljivoj izdavačkoj kuči pod nazivom "<a href="https://psihopolis.edu.rs/knjiga/skolovanje-srca/" target="_blank">Psihopolis</a>", specijalizovanoj da nas nauči kako da živimo bolje, sadržajnije i kvalitetnije, <i>emocionalno pismenije</i> i to na ozbiljan i stručan način, nudeći knjige velikih autora i najsavremenije alate psihologije i psihoterapije u svom portofoliju predivnih izdanja.<br />
Sudbinom ili ne, konkurišući za posao u jednoj kompaniji pre nekoliko meseci, transakcioni psiholog me je procenjivao u cilju izrade profila ličnosti i određivanja koeficijenta inteligencije i ostala sam zetečena preciznim, istinitim i prefinjeno nijansiranim zaključcima koje je dotični psiholog oblikovao o meni. To je bio trenutak kada sam shvatila da želim da se posvetim izučavanju i primeni transakcione analize u svom životu i moj logičan korak bio je da istražim "<a href="https://psihopolis.edu.rs/knjiga/skolovanje-srca/" target="_blank">Psihopolis</a>" izdanja.<br />
...<br />
<br />
Knjigom "Školovanje srca" započinjem seriju interpretacija dela posvećenih mentalnoj snazi i zdravlju. Smatram da će ovakav iskorak iz moje pripovedačke prakse biti dočekan od vas, dragi čitaoci, sa blagonaklonom reakcijom i radoznalošću budući da nam u svako vreme, a posebno u vreme ove zdravstvene krize, prijaju tekstovi i knjige koje nas osnažuju i izgrađuju.<br />
Otvorimo zajedno nova poglavlja emocionalne pismenosti!<br />
<br />
Šta ćete naučiti čitajući ovu knjigu? Kroz niz primera iz života potkrepljenih dokazima o dobrim i lošim emocionalnim odgovorima na njih, otvoriće vam se putokaz ili preciznije rečeno, <i>emocionalna mapa</i> drugih na kojoj ćete bez greške, pronaći i neka svoja pogrešna odredišta. Prepoznaćete se u nebrojeno puno rečenica i napisanog i nekada verovatno, poput mene, poželeti da neke stvari i preskočite želeći da neko drugi to oseća ili misli. Ali skrivanja nema! Ovde smo gde jesmo baš zato što smo se predugo skrivali i pred samim sobom i pred drugima, učeni socijalno prihvatljivom a na sopstvenu štetu. Nije sramota reči Ne, nije sramota ne spašavati druge i ne oduzimati im mogućnost da sami preuzmu odgovornost za svoje postupke.<br />
<b>Nije sramota biti<i> Odrasli.</i></b><br />
A ukoliko i mislite da vi to već jeste i da ova knjiga nije za vas, jako biste se iznenadili kada biste u nekim od mnogih primera u ovoj knjizi prepoznali sebe, svoju komšinicu ili kolegu sa posla, člana svoje porodice ili partnera i više nego sigurno, neku transakciju u kojoj ste sami učestvovali željeno ili primorano, udovoljavajući drugima.<br />
U skladu sa kampanjom koja je već dugo aktivna na društvenim mrežama - <a href="https://www.facebook.com/groups/438617870007254/" target="_blank">#VAŽNO JE</a>, dajte sebi privilegiju da se za sebe prvo pobrinete i naučite kako da sebe postavite na pravo mesto, u porodici, na poslu, u životu, uz pomoć izvora lične moći koji ne počivaju na kontroli, manipulaciji ili prećutkivanju već na veštinama emocionalne svesti i delovanja, jednostavno nazvanim - <i>emocionalna pismenost.</i><br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJQMbE2P5-MpqGAoKkCreXXojhCEyJu0Pv6ka9bRncn1t4qMhWIOaaHg4S7mAEjgLiwafM9lyxyLRosquJ4FD1U2uX2AvNwD8862NYF2H0SUeeKRXBZXSO_6vPtQBUCv4fKGystnOJbCk-/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="128" data-original-width="393" height="130" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJQMbE2P5-MpqGAoKkCreXXojhCEyJu0Pv6ka9bRncn1t4qMhWIOaaHg4S7mAEjgLiwafM9lyxyLRosquJ4FD1U2uX2AvNwD8862NYF2H0SUeeKRXBZXSO_6vPtQBUCv4fKGystnOJbCk-/s400/images.jpg" style="cursor: move;" width="400" /></a>Ova veština nam nikada nije bila dostupnija nego sada.<br />
Učite o sebi i menjajte ovaj svet na bolje.<br />
Svačije zalaganje i trud se računa.<br />
<i>Svi smo podjednako važni i dragoceni.</i><br />
<i><br /></i>
</div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-72313034073309988212020-04-16T04:10:00.003-07:002020-04-16T04:10:42.767-07:00"Žena crvene kose" Orhan Pamuk<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfpMD9NnOHE8TYW3_K_nMc0V4ByQcOi6KQSAx9E9ZZ9hNiQVOiyIDGobUvgiDdnHTSlHlrneMUbIDBPDlNwpM18FuIxNrHdbTA3qRkZQlH8qQubt8Tn1kJgRrl0YnQ5HpZ2xuHwbe3uKzE/s1600/1728.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="500" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfpMD9NnOHE8TYW3_K_nMc0V4ByQcOi6KQSAx9E9ZZ9hNiQVOiyIDGobUvgiDdnHTSlHlrneMUbIDBPDlNwpM18FuIxNrHdbTA3qRkZQlH8qQubt8Tn1kJgRrl0YnQ5HpZ2xuHwbe3uKzE/s320/1728.jpg" width="213" /></a></div>
Već sam naziv ovog dela, puno je obećavao. Ako imamo u vidu da je scenografija svih Pamukovih romana smeštena u kvartove Istanbula, sa uvek prisutnom, poštovanja dostojnom ali tradicionalnom kulturom Islama, samo ime dela već je upućivalo na intrigantan zaplet koji će nas, čitaoce, sačekati negde iza neke rečenice i stranice. Žena crvene kose, osamdesetih godina prošlog veka nije nigde a naročito ne u Istanbulu, bila često viđen prizor.<br />
Osim možda u pozorištu, u tom bezgraničnom prostoru za igru i slobodu.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">"Po njegovom mišljenju, žena crvene kose u ovoj zemlji oličavala je ženu koja je iz ovog ili onog razloga bila sa previše muškaraca. To je značilo da ako svesno farba kosu u crveno, svesno bira taj identitet. To što sam pozorišna umetnica ublažavalo je moju krivicu pretvarajući je samo u neku vrstu igre."</span><br />
<br />
<i>Teatar poučnih mitova</i> iznedriće priču o strasti gimnazijalca i glumice putujućeg pozorišta, blisko vezanu za metaforičko-realističnu ideju kopanja bunara. To je i najveća poledica u ovom delu; kamen spoticanja na koji se neiskusni čitalac može saplesti u zbunjenom iščekivanju završetka tog procesa i stranica posvećenih - kopanju bunara. A o čemu je zapravo reč?<br />
Sem duboko ukorenjene, časne tradicionalne veštine visoko vrednovane u turskom istorijskom nasleđu a što Pamuk mudro veliča, ovaj težak i zahtevan posao traženja vode, često i na jalovom zemljištu, osim strpljenja i mudrosti zahteva mnogo više nade i vere u Alahovu promisao, u ideju da nagrada za trud neće izostati. Voda se mora neizostavno pojaviti. Kao i u životu, mukotrpan rad i trpljenje svake vrste - trpljenje frustracije (kamen), iskušenja (žarko sunce) i nepokolebljivosti volje (majstorove pridike) neminovno vode nekoj vrsti uzvišenosti i postignuća, pronalaska, uspeha i odlikovanja. Osim u slučaju ako se na tom putu, pod bremenom teškoća ne slomimo i ne dozvolimo da na površinu isplivaju sve naše slabosti i nemoći, naša nedozrelost i neodgovornost prema sebi i prema drugima.<br />
Ili ako ne počinimo ubistvo. Metaforičko ili pak, <i>stvarno.</i><br />
<br />
<span style="color: cyan;">"Taman kad mi je ruka postavljala kofu na drveno postolje spontano i umešno spuštajući je malčice sa strane, puna kofa je spala s kuke i pala dole u bunar. Sekundu sam bio sleđen.</span><br />
<span style="color: cyan;">- Majstoreee! povikao sam odmah zatim.</span><br />
<span style="color: cyan;">Pre jedne sekunde majstor Mahmut je vikao na mene. Ali je u trenutku ućutao.</span><br />
<span style="color: cyan;">Odozdo se začuo krik dubokog bola. Potom je sve utonulo u tišinu.</span><br />
<span style="color: cyan;">Nikada neću moći da zaboravim taj krik."</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigcZe4oRzxK-HsK4q4CaoH_xubqUpiRyJ2GgX3mbqIs7Zu8a-suMOl2OowyXS_y-KDLoqH-kXBcRUDh99WY07Uj18iqTEuKKF72vAOpOe503gAIBKqaIhCGzLm7KZP3zBKTpNOZSaT-rbl/s1600/zena_crvene_kose_vv.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="593" data-original-width="400" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigcZe4oRzxK-HsK4q4CaoH_xubqUpiRyJ2GgX3mbqIs7Zu8a-suMOl2OowyXS_y-KDLoqH-kXBcRUDh99WY07Uj18iqTEuKKF72vAOpOe503gAIBKqaIhCGzLm7KZP3zBKTpNOZSaT-rbl/s320/zena_crvene_kose_vv.jpg" width="215" /></a></div>
Taj motiv ubistva usko je vezan za priču o ženi crvene kose i poput DNK, prepliće svoj lanac sa njenim životnim putem rezultujući i rođenjem i smrću, dveju krajnostima a stranama istog novčića. Koja će strana prevagnuti, zavisi od sudbine. <i>A svaki zločin, uvek prati i kazna.</i><br />
<span style="color: cyan;"><br /></span>
<span style="color: cyan;">"Dugo ni sa kim nisam razgovarao; zatvorio sam se u sebe. Postavio sam granicu između sebe i ostatka sveta. Svet je bio lep, a ja sam želeo da i moja duša bude lepa. Ako se budem pretvarao da u meni nema krivice, štaviše zla, polako ću zaboraviti na njega. Tako sam počeo da se pravim kao da se ništa nije desilo."</span><br />
<br />
Satkan iz tri dela povezana neizvesnošću i iščekivanjem, Pamuk ovaj roman gradi poput veštog psihoanalitičara ali i detektiva dajući nam i problem i oruđe kojim ga možemo popraviti; i ubicu i rešenje u našim rukama. A ipak, kraj ostavlja otvoren kako bismo sami dosudili i presudili, shodno svojoj prirodi i svom osećaju.<br />
Sve vreme u senci <i>žene crvene kose</i>.<br />
Kraja i početka ove izuzetne priče.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">"U jednom trenutku, kao da je čitav svet utonuo u duboku tišinu nastalu od sećanja."</span></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-70197391085192739072020-04-15T03:30:00.001-07:002020-04-15T03:30:32.108-07:00"Čudan osećaj u meni" Orhan Pamuk<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="color: cyan;"><br /></span>
<span style="color: cyan;">"Šta li bi rekao ovaj svet, kad bi progovorio?"</span><br />
<span style="color: cyan;">"Islam nije religija kazne, već religija tolerancije i logike."</span><br />
<br />
Idealni pandan mom omiljenom Rusu, Dostojevskom, toj klasičnoj epohi ruske književnosti, jeste jedan turski pisac obučen u odelo Evropljanina, sa Nobelovom nagradom pod miškom i naočarima koje filtriraju težinu sveta pred svima nama.<br />
<i>Orhan Pamuk.</i><br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEN-rNRENNsuKjGiPXxI_KMttnncPFXKJKEuyLpHW09eK3SkeurCluGpEW_tgg5Bb3iBZ-Y8kCq_MqBeWgHRgOxLghmhE6ITJ2MHA2SSrT0auIA_id4Rpfamnzh2i5TuWZ5s98Vrl1Odm9/s1600/orhan-pamuk-life-literary-creed.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="788" data-original-width="1600" height="196" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEN-rNRENNsuKjGiPXxI_KMttnncPFXKJKEuyLpHW09eK3SkeurCluGpEW_tgg5Bb3iBZ-Y8kCq_MqBeWgHRgOxLghmhE6ITJ2MHA2SSrT0auIA_id4Rpfamnzh2i5TuWZ5s98Vrl1Odm9/s400/orhan-pamuk-life-literary-creed.jpg" width="400" /></a>Simbol duboke, sadržajne i životne proze.<br />
A ova knjiga prevazićiće i samo vreme.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Čovek bi mogao biti usmljen u gradskoj gužvi, ali ono što grad čini gradom bila je zapravo mogućnost da u masi sakrije čudan osećaj koji je nosio u sebi."</span><br />
<br />
Ne mogu sve knjige ni da se prepričaju.Naiđe tako neka koja ti se tesno ureže u dušu pa je sebično čuvaš kao amajliju, kao oslonac za one teške dane. Zavoliš je, doživiš je, kao sebi blisku i svojstvenu, kao ogledalo svog maštovitog i nežnog života.<br />
Kao čudan osećaj u tebi, od svih skriven i sačuvan.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">"Šta je, zaboga reci!"</span><br />
<span style="color: cyan;">"Ima neki čudan osećaj u meni", odgovorio je Mevlut. "Šta god da uradim, osećam se samim samcitim na ovom svetu."</span><br />
<span style="color: cyan;">"Dok sam ja uz tebe, više se nikada nećeš tako osećati."</span><br />
<br />
Mislim da je provincijsko poreklo dar koji nije svakome dat da ga nauči jednom iskrenijem i poštenijem životu. Mi, obični i neobični ljudi iz provincije, svako na svoj način prošli smo golgotu <i>našeg Istanbula</i>, našeg novog početka. Našeg obraćanja gradu koji se svakodnevno menja, punog pridošlica u potrazi za novim životom i svetlom budućnošću.<br />
Mnogi na tom putu nisu uspeli.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSzKfTDcJ9DUL31cC3tgh3RBsOpeQdLi01KgeN5ejhyRUpt1LGIY9O0BnomsgFEdPPm0C8o5DdbCgV8QCOgKyuQLQifvw5nBE6jESyDB01D2Kl31xg2s1b-mMFhS-W0uBcHCE4YDnZTxqS/s1600/cudan_osecaj_u_meni_vv-2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="299" data-original-width="196" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSzKfTDcJ9DUL31cC3tgh3RBsOpeQdLi01KgeN5ejhyRUpt1LGIY9O0BnomsgFEdPPm0C8o5DdbCgV8QCOgKyuQLQifvw5nBE6jESyDB01D2Kl31xg2s1b-mMFhS-W0uBcHCE4YDnZTxqS/s1600/cudan_osecaj_u_meni_vv-2.jpg" /></a>Pitam se, koliko li se njih poput Mevluta posle četrdeset i pet godina osvrnulo na put koji su prešli ulicama velegrada, gazeći godine i vreme koje neumitno teče. Koliko su svojih reči potrošili, koliko sebe dali i izgubili a koliko izgradili neke nove i čudne bedeme u sebi da bi se zaštitili od grada koji se nezaustavljivo menja.<br />
A ipak, nešto ostaje trajno i konstantno.<br />
Istina koju nosimo u duši i koja je veća od svkog zida, svake ulice, svakog prolaznika pa i same naše sudbine.<br />
Uspomene, poput one u Mevlutovoj duši.<br />
Ili u par reči - sažeta istina o životu.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">"Na ovom svetu, ja sam najviše voleo Rajihu."</span><br />
<br /></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-5971938401577497912020-04-14T12:38:00.001-07:002020-04-16T12:12:05.707-07:00"Kofer mog oca" Orhan Pamuk<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="color: cyan;">"Za mene, biti pisac jeste priznati skrivene rane koje nosimo u sebi, rane koje su toliko skrivene da smo ih i mi sami jedva svesni, i spoznati ih, osvetliti ih, usvojiti sve ove bolove i rane i načiniti ih svesnim delom našeg duha i našeg pisanja."</span><br />
<br />
Beseda pred Nobelovim komitetom<br />
Stokholm, decembar 2006.<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjxttCdhhbEkxemQb0idRbgLv3Nntl4Qgc3TT_HnKs7pgl5Oe8BxTabEPvm8PiVnHhkX9sGjVgJX0HiyhgbQLCAUHgb5s9nWYzPhPwzsIytXTEM9pAtZ2Gsb4uc7fMEr-QoeF5DAGat2Yu/s1600/275ATOrhanPamukMU9C4308-1748x1166.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1067" data-original-width="1600" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjxttCdhhbEkxemQb0idRbgLv3Nntl4Qgc3TT_HnKs7pgl5Oe8BxTabEPvm8PiVnHhkX9sGjVgJX0HiyhgbQLCAUHgb5s9nWYzPhPwzsIytXTEM9pAtZ2Gsb4uc7fMEr-QoeF5DAGat2Yu/s320/275ATOrhanPamukMU9C4308-1748x1166.jpg" width="320" /></a>...<br />
Od svih knjiga koje sam pročitala iz njegovog pera, <i>Kofer mog oca </i>najviše me je dotakao svojom dubokom i ličnom sentimentalnošću.<br />
Kao da sam ga napokon suštinski osetila; to tanano i nežno jezgro duše Orhana Pamuka.<br />
<i>Bila sam mu, bliža nego ikada.</i><br />
Bliža nego kroz četiri njegova romana koja sam u dahu pročitala, nesvesna toga da zbog jačine svoje želje postajem taj njegov toliko sanjani "implicitni čitalac", večito između teksta i konteksta njegovih dugih i snažnih romana.<br />
Jedna misao duboko me je potresla.<br />
Misao o tome da piše jer jedino tako uspeva da pobegne od monotonije svakodnevnog života, stvarajući te imaginarne i bogate svetove iz sopstvene dečije naivnosti, iz očuvane lakoće snevanja koja se jedino rađa i opstaje među zidovima njegove puste sobe; u samici koju je sam sazidao kao odbranu od svega potrošnog i praznog spolja. U njoj je izbacio sav nakupljeni bes prema drugima i preobrazio ga u ideje o nekim novim ljudima i njhovim sudbinama, u žilu kucavicu Istanbula na čijoj geografskoj odrednici i okosnici oduvek živi, pogleda zamišljeno uprtog ka Evropi.<br />
Putem ove knjige komunicirali smo mnogo više nego putem i jedne prethodne koja mi je dospela u ruke. Razumeli smo se, dogovorili i ustanovili da iste težnje imamo i o istim pitanjima mislimo; on daleko uspešnije, ja daleko skromnije.<br />
Ali nas isti sentiment i ista nadanja vežu. Veština njegove inteligencije samo naizgled uhvatljiva je dok se tok bistrih misli kao klupko odmotava rečenicu po rečenicu, namotavajući navoje nekog novog romana koji strpljivo skicira u svoju beležnicu. I koju će možda, jednoga dana, poput svog oca staviti u kofer ali spreman da ga preda celom svetu.<br />
Na način na koji je, tom istom svetu, pišući i stvarajući, oduvek i želeo da pripada.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4xEuT19U-DUsoOG_AEVcrcFJnVPuKu80h4yfH4wygwD3J2BEFr274BQBeuaJ0cxnwFve5-axrDC4XuLJ8-u0HGb-fnIDta4c8SuTLujvLTb3haFe3Al9Y6hmDEPsZ4090N6pfxfpJh9JD/s1600/My+Father%2527s+Suitcase+by+Orhan+Pamuk.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="751" data-original-width="529" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4xEuT19U-DUsoOG_AEVcrcFJnVPuKu80h4yfH4wygwD3J2BEFr274BQBeuaJ0cxnwFve5-axrDC4XuLJ8-u0HGb-fnIDta4c8SuTLujvLTb3haFe3Al9Y6hmDEPsZ4090N6pfxfpJh9JD/s320/My+Father%2527s+Suitcase+by+Orhan+Pamuk.jpg" width="225" /></a></div>
<span style="color: cyan;">"Završiću rečima o duši, o suštini za koju se mi romanopisci borimo celi život da je saopštimo. Život može biti srećan jedino ako uspemo da ispunimo okvir ovog čudnog i zagonetnog izazova. Za većinu, naša sreća i nesreća ne proizilaze iz života samog već iz značenja koji mu pridajemo. Ili drugačije rečeno, celi svoj život sam lutao kroz buku i gužvu haotičnog, teškog, ubrzanog savremenog sveta, nošen čas na ovu čas na onu stranu životnim obrtima i preokretima, tražeći početak, sredinu i kraj. A po mom mišljenju, to je jedino što se može naći u romanima."</span><br />
<br />
Govor prilikom uručenja Nagrade mira Udruženja <br />
nemačkih izdavača, Frankfurt, oktobar 2005.<br />
<br /></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-82614948157270986722019-11-10T10:21:00.000-08:002019-11-10T10:25:31.953-08:00" Prodavačica" Sajaka Murata<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2iheh0PeawWIIEqQKpfRgglysq1TtTJ6O-DgcnUlvBKxInvAsFnPUEY5A4R-fcgUs9EDo9MBOWNsKaBANulFxZXWvffQI6NhkjW3KryHFB0k7V5onoCw3ivdb2Gm-wdx28eGZCwFfge3H/s1600/613287_sajaka-murata_ff.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1400" data-original-width="1000" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2iheh0PeawWIIEqQKpfRgglysq1TtTJ6O-DgcnUlvBKxInvAsFnPUEY5A4R-fcgUs9EDo9MBOWNsKaBANulFxZXWvffQI6NhkjW3KryHFB0k7V5onoCw3ivdb2Gm-wdx28eGZCwFfge3H/s320/613287_sajaka-murata_ff.jpg" width="227" /></a>Sajaka Murata je glas ženskog dela Japana.<br />
A on se gotovo nikada ne čuje.<br />
Tvrdokorno patrijahalno društvo kakvo je japansko, okorele tradicije, surove profesionalnosti i potisnute emotivnosti - ne naviklo je da svetu ponudi otvoren prozor ka ženskoj psihi. Lični i intimni, emotivni profili japanki su oduvek pod ključem zabrana i kulturoloških očekivanja. Društvo ih je oblikovalo kao bića koja postoje ali bez prava da glasno i jasno izraze šta žele i ko su, šta su im očekivanja od života i sveta, u sredini koja ne prašta drugačije a poštuje uštogljene japanske norme.<br />
<i>Sajaka je tu istupila.</i><br />
Kao pionirka jednog novog pokreta.<br />
Istražujući ovu spisateljicu, došla sam do podataka da je i sama radila dugo godina kao prodavačica u mini marketu pa je stoga ova knjiga svojevrsna autobiografija a lik Keiko - njena senka. Iako donekle poriče svoju povezanost sa Keiko tvrdeći da su im karakteri drugačiji i da se Keiko divi zbog prihvatanja stava da je <i>neuklopljiva</i>, životni stil koji vodi je demantuje imajući u vidu da je dugo godina radila kao prodavačica sa nepunim radnim vremenom i bez dece, veze ili braka na vidiku, kao žena koja u zrelim godinama i dalje deli dom sa svojim roditeljima.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6RoEXZuIn0gKQ9rjwBa2qeseqI7WqtBXEeeW2wb5dugI-SoDGIqkgylexvuYznvCD8GiAv6osKwApSDJoSJ6ELMS7tRkRtjORdHrMOJhgrmEFv8GR1wpyQ4SPmqqzXVcfPhK6Fcw5Cwzd/s1600/337102_1200_1200px_w.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6RoEXZuIn0gKQ9rjwBa2qeseqI7WqtBXEeeW2wb5dugI-SoDGIqkgylexvuYznvCD8GiAv6osKwApSDJoSJ6ELMS7tRkRtjORdHrMOJhgrmEFv8GR1wpyQ4SPmqqzXVcfPhK6Fcw5Cwzd/s320/337102_1200_1200px_w.jpg" width="320" /></a>Sa našeg aspekta gledanja - dosta drugačije od načina na koji mi živimo na ovim prostorima, sa njenog aspekta - praćenje stereotipa i utapanje u gomilu. Zato je taj njen književni glas toliko važan: jer prkosi svemu onome što je na javi teško postići i uraditi. Pišući ovakvu, <i>socijalno i rodno angažovanu prozu</i>, ona zadaje udarce bunta društvenoj klimi modernog Japana; samo tehnološki naprednoj i modernoj a suštinski i dalje nekadašnjoj i zaostaloj. Ova knjiga je oda ženskoj hrabrosti i odluci da se živi drugačije, po svojim pravilima, van definicije normalnog koju su ustanovili prosečni i površni pripadnici naše vrste, oni koji ovom svetu nisu doprineli ni mrvom originalnosti i hrabrosti već pukim komformizmom i spuštanjem glave.<br />
<i>Zato Sajaka hrabro diže glas.</i><br />
Za Japan, za žene, za sve Keike ovog sveta. Nesnađene u vremenu ogrubele nežnosti.<br />
Savršeno normalne baš takve kakve jesu.<br />
U inat društvu - u čast slobode!</div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-61199297412152112742019-11-02T14:11:00.001-07:002019-11-02T14:11:20.437-07:00"Lutkar" Justejn Gorder<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsgi92pxj-jCFzqPCoBkiqUJZMS-yfTSDmqgYDT0Wa-XIOtsVtEB0zv2KKAMKS306iv-GCDd3ILANp-3rQi5JqCpvO6XY7hb1jgdwYHeanFuEqQ_Lp02y2Azk8stBDWljhsW81CUp7cARV/s1600/JosteinGaarder.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="571" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsgi92pxj-jCFzqPCoBkiqUJZMS-yfTSDmqgYDT0Wa-XIOtsVtEB0zv2KKAMKS306iv-GCDd3ILANp-3rQi5JqCpvO6XY7hb1jgdwYHeanFuEqQ_Lp02y2Azk8stBDWljhsW81CUp7cARV/s320/JosteinGaarder.jpg" width="228" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" Patnja se poništava kada nestane žeđi za životom. Preduslov toga jeste da se čovek liši neznanja, jer ono je uzrok žeđi. Tek kada se to desi, nastupa <i>nirvana</i> koja je njeno konačno <i>gašenje</i>."</span><br />
<br />
<span style="color: white;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Da li ćemo ikada prestati da budemo žedni? Za mene je to samo jedna velika iluzija.</span></span></span><br />
<span style="color: white;"><i><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Ili svog Pelea još uvek nosim na ruci.</span></span></i></span><br />
<span style="color: white;"><br /></span>
<span style="color: white;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">....</span></span></span><br />
<span style="color: white;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Jakop je čovek oštroumne inteligencije. Brzopoteznih misli, impresivnog intelekta naviklog na stalno i beskrajno pronalaženje veza među jezicima i njihovim poreklom. Jer reči su jedine srodnosti koje su oblikovale njegov život. Ali nisu dovoljne da obuzdaju nagon za odlascima na tuđe sahrane gde se toplina i žal za preminulim pretapa i stapa u osećanje porodične bliskosti i srodnosti.</span></span></span><br />
<span style="color: white;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Možda baš zato još uvek postoji Pele. Plod njegove potrebe da progovori o onome što ga muči, o nepostojećoj bliskosti koju krpena lutka na ruci, sa karakterom vođe i drskom snagom, iznosi na površinu njegove zatrpane ranjivosti. Sve dok se nije pojavila Agnes.</span></span></span><br />
<br />
<span style="color: cyan;"><span style="color: black;"><span style="color: cyan;">" Ne prerastamo svoju ljudsku prirodu. Rastemo sa njom. I ona raste sa nama. " </span></span></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg92sv7x_3J54MFUoLS76Q4LetJnkt_hyphenhypheny9FXJgjEiOwLHFtG6bBUlZ4M6gObYkcS83OW0QNPBmZedltqIsvK1SEaRCetATzUSADo4h2d-uGREIXmW2ieh91QzWCzMzvArQxYR72TWknEfZ/s1600/Lutkar-Justejn-Gorder_slika_O_83036665.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="762" data-original-width="503" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg92sv7x_3J54MFUoLS76Q4LetJnkt_hyphenhypheny9FXJgjEiOwLHFtG6bBUlZ4M6gObYkcS83OW0QNPBmZedltqIsvK1SEaRCetATzUSADo4h2d-uGREIXmW2ieh91QzWCzMzvArQxYR72TWknEfZ/s320/Lutkar-Justejn-Gorder_slika_O_83036665.jpg" width="209" /></a></div>
<span style="color: white;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Svi smo mi pomalo <i>Lutkari</i>. Povlačimo konce svojih uobrazilja i maskota kojima se predstavljamo drugima, ušuškani u ideji da smo zaštićeni od patnje, od udaraca, od nesrodnosti sa drugima. Ali često zaboravljamo da smo i sami lutke koje neko odozgo povlači i pomera, dajući im svoju prirodu i svoju neiskvarenu lepotu.</span></span></span><br />
<span style="color: #eeeeee;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;"><i>Lepi smo i jedinstveni.</i> Baš takvi kakvi smo. </span></span></span><br />
<span style="color: #eeeeee;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Ne treba nam Pele, ne treba nam Agnes.</span></span></span><br />
<span style="color: #eeeeee;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Ni tuđi odlasci kao podsetnici da bliskost negde ipak postoji. Jer kad postoji, smrt joj nije merilo.</span></span></span><br />
<span style="color: #eeeeee;"><span style="color: cyan;"><span style="color: black;">Ni neophodan začin za očitavanje istinitosti.</span></span></span><br />
<br />
<span style="color: cyan;"><span style="color: black;"><span style="color: cyan;">" Jer preko ljudskog uma kosmos se hvata u koštac sa sopstvenim čudom i pokušava da iz sebe izvuče sopstvenu tajnu. " </span></span></span><br />
<span style="color: cyan;"><span style="color: black;"> </span> </span></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-41375822429412771522019-04-14T10:14:00.002-07:002019-04-14T10:14:56.152-07:00" Sto jada " Emir Kusturica<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhwDQFvRvN6vXxv2H6XYALuhuFV6xdtgsorZgIIOtkHvZS-YC8aXA3v18LIz2PBMJbPu_0tqSA2IwJfqDHr67D9NqiR7R2qlkcwkmbM-wwDVh0eR3Cfs__ICq37yyDGp9SrFLJDQBF9tupp/s1600/sto_jada_vv.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="584" data-original-width="349" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhwDQFvRvN6vXxv2H6XYALuhuFV6xdtgsorZgIIOtkHvZS-YC8aXA3v18LIz2PBMJbPu_0tqSA2IwJfqDHr67D9NqiR7R2qlkcwkmbM-wwDVh0eR3Cfs__ICq37yyDGp9SrFLJDQBF9tupp/s320/sto_jada_vv.jpg" width="190" /></a></div>
<span style="color: cyan;">...</span><br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Ozbiljno, duša se hrani knjigama!</span><br />
<span style="color: cyan;">- Onda meni ne treba duša!</span><br />
<span style="color: cyan;">- Čovjek ne može bez duše!</span><br />
<span style="color: cyan;">- Jel se duša jede?</span><br />
<span style="color: cyan;">- Ne jede, ali da se ne bi prosula, mora čovjek da čita! - zagolicala me majka, izvukla osmijeh, ali to nije značilo da sam poverovao u te njene priče o duši. "</span><br />
<br />
...<br />
<br />
Za mene će Emir Kusturica zauvek biti čovek iz naroda. Podučen svetskim a opasan našim - nasleđem, tradicijom, kulturom; sklonošću ka istorijski i jezički bliskim.<br />
Njegova mašta i talenat davno su prevazišli granice ove naše, podeljene zemlje ostavljajući mu u amanet seme sećanja na burnu prošlost i <i>bosansku svest; </i>ljubav ka rodnoj grudi, ka Sarajevu, ka brdovitom Balkanu na kom je svoje stope zauvek ostavio duž kamenih stepenica Drvengrada, u svakoj duši koja je disala pod nebom <i>Kustendorfa</i>... U svakom čitaocu koga je dotaklo <i>sto jada </i>a smrt mu bila i ostala, <i>neprovjerena glasina</i>. Prevazišao je on, pa i ujedinio, mnoge izdeljene grane jedne vrhunske umetnosti - kako život satkati od trenutaka i sačuvati ga od zaborava kroz napisano, izrečeno, za svagda u slici uhvaćeno, da bi trajalo i generacijama toliko dalekim da ih jedva možemo i sagledati - donelo sve ono lepo što su njegove očinske ruke stvorile; nadahnuće, doživljaje, malo realnog a više mašte, mnogo života i iskustva u njemu.<br />
Neke istine koje danas sve više počinju da blede, gažene vremenom koje u ambis sve više odmiče i za sobom vuče rodoljublje, one nekadašnje komšijske odnose, dečije zvrčke i bezazlenost momčadije. Proste priče kakve se danas više ne vode jer im je esencija već odavno zatrovana.<br />
Sve je to spasio i odbranio naš Kusturica.<br />
Heroj iz nekog lepšeg doba.<br />
A kada se svetla pozornice ugase, pred nama stoji on koji i jeste - običan čovek, očiju skrušeno podignutih k nebu.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgh0ZS5ZE3sZb4rBm1DFIH4jBUlIw9ooJ0cFFZ4EVG2v_bs3wtCn-y2iCpMheQ8SiG9Pg6PRrfFFCcZWFgYP6M948gvO0Kb_6XG-HpdoC7GeVo5nTqX7a0TIMsy-vv1FMVf5x6jDgtlXHg1/s1600/big_1490284145__emir-kusturica.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="508" data-original-width="900" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgh0ZS5ZE3sZb4rBm1DFIH4jBUlIw9ooJ0cFFZ4EVG2v_bs3wtCn-y2iCpMheQ8SiG9Pg6PRrfFFCcZWFgYP6M948gvO0Kb_6XG-HpdoC7GeVo5nTqX7a0TIMsy-vv1FMVf5x6jDgtlXHg1/s320/big_1490284145__emir-kusturica.jpg" width="320" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" Oči naše, tuga nebeska. "</span><br />
Oči koje su možda i previše tuge videle na ovom svetu a nisu se dale, nsu se predale. Jer život uvek pobeđuje nad smrću; svako je uspenje iz očaja kao uspenje na liticu, na božansko, na svemoguće i večno. Stoga je Kosta u " Zmijskom zagrljaju " ništa drugo do Kusturica lično ali možda i svaki drugi muškarac koji bi pred bezumljem ljubavi učinio sve, da je spasi i odbrani, sačuva i održi kao jedino istinski dobro, istinski vredno i čisto u životu.<br />
Jer <span style="color: cyan;">" ljubav najuspešnije usmerava sudbinu, a teška sudbina nije večna. "</span><br />
I nju najbolje skraćuje humor, špil dosetki koje Kusturica maestralno vadi jednu za drugom kroz ljubavno priznanje Milijane Gačić, pijano posrnuće Rođe Olimpijskog šampiona, pokušaje <i>kulturnog prevaspitanja </i>Alekse Kalema od strane njegove majke Azre i naposletku, u mladalačkoj avanturi momaka za kojima se traga kao i za <i>strancem u braku.</i><br />
Dugo se nisam toliko iskreno smejala čitajući jednu knjigu, oduševljena dijalozima, preokretima, nenadanim rečenicama koje bi me prikovale za stranice ove divne knjige.<br />
Suviše joj je brzo došao kraj.<br />
I sve se nadam, Emir već radi na njenom nastavku.<br />
Jer su Aleksa, Milijana, Azra, Braco, Crni već odavno izašli sa ovih stranica i eno ih tamo negde, među nama, umešali se među narod i uživaju što se o njima toliko priča dok smišljaju neke nove avanture. A i da ih ne sprovedu u delo, već su legende o čijim dogodovštinama će se prepričavati kroz buduće godine.<br />
Negde tamo, Kusturica se smeška.<br />
Jer zna da je uspeo da ostavi trag još širi i veći od Kustendorfa.<br />
Osvetlio nam je srca nekim čudnim reflektorima.<br />
A nemamo gde da se sakrijemo, ni od njega ni od nas samih.<br />
<span style="color: cyan;">" To ti je tako, pa ti vidi. " </span></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-3747389198027608512018-12-26T10:48:00.000-08:002018-12-26T11:12:17.359-08:00" Tunel " Ernesto Sabato<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves>false</w:TrackMoves>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
</style>
<![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapedefaults v:ext="edit" spidmax="2050"/>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapelayout v:ext="edit">
<o:idmap v:ext="edit" data="1"/>
</o:shapelayout></xml><![endif]-->
<br />
<br />
<div align="center" class="separator" style="text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7LIRwG5nZEZ-HDy35IhmBz-RpwyCY_zJP1gcDTu9g61mSHbdQ16YNmTNn-OR74ACBHzu8CtOj57Pb3LvVtTZOBIRudNs_qCGpEx8DWSXbO4qLuiGr7KvzAXvz7opueVMBgUVINJUMZbCt/s1600/ernesto-sabato-750x525.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="525" data-original-width="750" height="224" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7LIRwG5nZEZ-HDy35IhmBz-RpwyCY_zJP1gcDTu9g61mSHbdQ16YNmTNn-OR74ACBHzu8CtOj57Pb3LvVtTZOBIRudNs_qCGpEx8DWSXbO4qLuiGr7KvzAXvz7opueVMBgUVINJUMZbCt/s320/ernesto-sabato-750x525.jpg" width="320" /></a> <span style="font-size: small;"> <span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ernesto Sabato bio je <b><i>soñador.</i></b><i>
</i>Očiju uprtih ka zvezdama, širom otvorenog uma koji je prodirao do svih,
tada poznatih, granica fizike. Bio je ugledni profesor Univerziteta,
stipendista na Institutu "Marija Kiri" u Sorboni. Činilo se da je
svet nauke dobio novog mislioca, filozofa, praktičara i teoretičara čija je žar
za znanjem prevazilazila granice rodne Argentine. A onda, tek tako, ta varnica
se ugasila na pragu njegovih plodonosnih godina rađajući iz jedne velke ljubavi
dve još veće - brak sa Matildom Kusminski Rihter i želju da se spoznato prenese
putem pisane reči.</span></span></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span lang="ES">Jedan od najvećih pisaca Argentine bio je rođen!<i> A
zapravo, nije ni bio argentinac. </i>Već u poznim godinama, italijanskog
porekla i argentinskog pasoša, Ernesto objavljuje svoje najpoznatije delo i
početak svoje trilogije, " Tunel ", psihološku dramu ostrašćenih,
bezglavo zarobljenih u tunelu ludila, u magnovenju destruktivne ljubomore i
strasti. </span><span lang="PT">Pitanje je samo da li ćete se prepoznati čitajući priču o
Huanu Pablu Kastelu.</span></span></span></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="font-size: small;"><i><span lang="PT">Da li postoji ta jedna reč kojom se opisuju tuga, očajanje i manija
gubitka?</span></i></span><span lang="PT" style="font-size: 12pt;"></span>
</span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><i><span lang="PT" style="mso-ansi-language: PT;"><br />
</span></i></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg74hQElyIQHmOPKXXXgX3klJABvrvlYPEyjIQpkPifxZVMKrwv8_FsAv5uu5XMyydriEbDxfmoBuLwBEyE-jBQ9Us1Icn_hdkwnIMb0vdYdlbF0a4kG8oM8BLCAXaOu8QJ6ur0ttS7z3r8/s1600/Tunel-70535.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="700" data-original-width="506" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg74hQElyIQHmOPKXXXgX3klJABvrvlYPEyjIQpkPifxZVMKrwv8_FsAv5uu5XMyydriEbDxfmoBuLwBEyE-jBQ9Us1Icn_hdkwnIMb0vdYdlbF0a4kG8oM8BLCAXaOu8QJ6ur0ttS7z3r8/s320/Tunel-70535.jpg" width="231" /></a></i></div>
<i><span style="color: cyan;">"... U svakom slučaju postoji jedan jedini tunel, mračan i usamljen; moj
tunel, tunel u kome sam proveo detinjstvo, mladost, ceo život. A kroz jedan od
onih prozirnh delova kamenog zida ugledao sam tu devojku i naivno sam poverovao
da ona korača drugim tunelom paralelnim sa mojim; dok je ona zapravo pripadala
širokom svetu, svetu bez granica, svetu ljudi koji ne žive u tunelima; i možda
je iz znatiželje prišla jednom od mojih čudnovatih prozora i nazrela prizor moje
beznadežne usamljenosti ili je bila zaintrigirana nemim govorom, mojom
šifrovanom slikom. "</span></i><br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span lang="PT" style="line-height: 115%;">Scene i slike užasa uvek nam lakše parališu pažnju od scena dobročinstava i
sreće. </span><span style="line-height: 115%;">Kao
da strahote i okrutnost bude u pripravnost sve naše kapacitete, svaku poru i
potrebu za nakaradnom radoznalošću, za saznanjem, za shvatanjem kako to zlo i
zločinački um funkcionišu. Možda u strahu da i kod sebe ne prepoznamo neko seme
te rušilačke snage, sile suprotne životu.</span></span></span></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><i>Ono što očarava je Sabatov jezik</i>.
Jezgrovitost, jednostavnost, sažeta sadržajnost. Čar običnog rečenog na običan
način a obojenog vrelinom osećanja poput očaja i besmisla. Sabato pripoveda
nezadrživom lakoćom! A taj toliko prisutan apsurd, očigledan iako na njega nikada
nije ukazano ni jednom rečju ni jednom naznakom samoga pisca, konstantno je
prisutan vodeći čitaoca, poput iskusnog vodiča kroz lavirint suludih zaključaka
nesrećnog junaka.</span></span></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">I od tog trena - <i>priča počinje</i>. </span></span></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><i><span style="color: black;"></span></i>Slika pod nazivom
"Materinstvo" postavljena je na zidu jedne ugledne galerije,
potpisana imenom i prezimenom ništa manje poznatog i cenjenog umetnika, Huana
Pabla Kastela, od kritike obožavanog zbog "intelektualno dubokog"
prisutnog na njegovim platnima. Ali Huan Pablo prezire kritičare smatrajući ih
gomilom lakrdijaša koji nikada u svojoj ruci nisu držali kičicu pa ni iznedrili
nešto tako uzvišeno poput slikarskog dela. On veruje sudu običnih ljudi ali ne
bilo kojih već onih retkih koji će u prikazu majke sa detetom u rukama, u
gornjem levom uglu platna ugledati prizor prozorčeta sa koga jedna nepoznata
žena čežnjivo i očajno posmatra pučinu. Nekoga očekuje, nekome se nada a niko
je ne uočava na platnu koje slavi život.<span lang="PT"></span></span></span>
</div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><i>Niko
sem Marije Iribarne Aljende.</i></span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Žrtve puke slučajnosti i pogrešne
odluke.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></span>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">U ovom
kriminalističkom romanu ulozi snova i nesvesnog pridodata je važna uloga. Oni
su putokazi ali i stranputice; alibi nasilnih ponašanja i izrečenog. Nekada su
i opravdanja počinjenog, iskreno svedočanstvo da se zaista sve tako desilo. Preobražaj
duše i psihe kojeg je junak na dubljem nivou svestan čini da njegovi snovi
bivaju jedno veliko ogledalo u kojem se on neprestano posmatra, procenjuje,
ogleda i dograđuje; on je i posmatrač i učesnik svih zbivanja. Mađioničar koji
se pod dejstvom svojih živopisnih snevanja transformiše iz brižnog i nežnog
ljubavnika u razgoropađenog nasilnika i ubicu željnu krvi. Ali i tada - on
plače.</span></span></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWYMAXafGVYBrbaZwAN9S-m3KBJL7qeDBSw6fukGDMhonkUmSsDxFHD4_X8UBzEQA_wWqMKhy_NBEfgi7aKi2_FcjofBbdaf6iOGgklJcycEuhR2sYIt0sAKP2I_OozxrNj0XaKNEYrcVd/s1600/maxresdefault.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWYMAXafGVYBrbaZwAN9S-m3KBJL7qeDBSw6fukGDMhonkUmSsDxFHD4_X8UBzEQA_wWqMKhy_NBEfgi7aKi2_FcjofBbdaf6iOGgklJcycEuhR2sYIt0sAKP2I_OozxrNj0XaKNEYrcVd/s320/maxresdefault.jpg" width="320" /></a>Razdor koji ga ispunjava, sve je veći.</span></span></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="color: cyan;">" U mesecima koje sam proveo u
zatvoru, mnogo puta sam pokušavao da razmislim o poslednjoj reči koju mi je
uputio slepi čovek, o reči <i>bezumniče</i>. <span lang="PT">Veliki umor ili neki mračni instinkt često me sprečava da to uradim. Možda
će mi to jednoga dana poći za rukom a onda ću takođe analizirati razloge zbog
kojih je Aljende izvršio samoubistvo.</span></span></span></span></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="color: cyan;">
</span></span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="color: cyan;"><span lang="PT">Barem sam u stanju da slikam, mada mislim da mi se lekari smeju iza leđa,
kao što su se smejali na suđenju kada sam pomenuo scenu sa prozorom.
" </span></span></span></span></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span lang="PT">Sabato svoj “ </span><span lang="sr-Latn-RS">Tunel </span><span lang="PT">” nije deklarisao kao sagu o mentalno bolesnom
čoveku. Naprotiv, posvetio ju je svima onima u kojima postoji bar naznaka senke
Pablove ličnosti; ta potreba da se zarad <i>posedovanja
tuđe ljubavi</i> svesno zakorači i
ostane u tunelu bez izlaza.</span></span></span></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span lang="PT">A možda postoji bar onaj jedan.</span></span></span></div>
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
</span></span><br />
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-size: small;"><b><span lang="PT" style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Prozor u svet širok i bez granica.</span><br />
</span></b></span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="PT" style="mso-ansi-language: PT;"><br />
<span style="color: cyan;"> </span></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-27354931884890941222018-09-01T07:10:00.000-07:002018-09-02T03:46:25.962-07:00" Metamorfoza " Franc Kafka<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAuSdU8s2iyJxu9a0xHUfwCn5AreuVp3h8sJm-w3mZ5YRjK28rZdICDTfm4Pfu_GcRMfOX_2TsVUse8UWMAMay3JxkztjdQnLqxZKhvUosgvxbHiAVskUJSyCxZltxcAxq9LBzHdtYtcZH/s1600/Kafka.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="660" data-original-width="495" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAuSdU8s2iyJxu9a0xHUfwCn5AreuVp3h8sJm-w3mZ5YRjK28rZdICDTfm4Pfu_GcRMfOX_2TsVUse8UWMAMay3JxkztjdQnLqxZKhvUosgvxbHiAVskUJSyCxZltxcAxq9LBzHdtYtcZH/s320/Kafka.jpg" width="240" /></a></div>
Tumačiti
Kafkina dela svrsishodno je, po mom skromnom mišljenju, samo sa aspekta
poznavaoca njegove lične istorije i osobenosti budući da je u svojim
delima opisivao ono što poznaje i što je doživeo, neposredno ili tokom
svojih najživljih, umetničkih fantazija. Iako pojedini autori i
medicinski stručnjaci ( <i>poput Pereza Alvareza ili dr M.M.Fihtera sa Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu</i>) na osnovu sačuvanog Kafkinog dnevnika sugerišu da je patio od šizoidnog poremećaja ličnosti ili manje poznate, <i>anoreksije nervoze</i>, to ne umanjuje njegov doprinos svetskoj književnosti kao ni dokazanu teoriju da <i>u svakoj genijalnosti ima i malo ludila</i>,
da u svakom umetniku čuči i jedan ekstremista u pogledu ideja, zamisli i
mašte kojom svakako menja svet u kojem postoji. A "kafkijanska
atmosfera" više je nego pomerala i žuljala društvenu scenu Austrougarske
monarhije 20.veka što Kafku i navodi da samo malobrojna od svojih dela
objavi za života, potpuno nezainteresovan za slavu i bogatstvo a opijen
željom da se svom daru preda slobodno i bez zadrške, bez vremenskih
okvira koji su mu dozvoljavali da, mimo posla pravnika koji mu je
donosio hleb, tek retke trenutke bezbrižnosti pokloni svojoj bujnoj
inspiraciji i svetu ostavi velika dela u zaveštanje. Do poslednjeg trena
dok, iznuren bolešću i (pretpostavljenom) izmenom stanja svesti, ne
odlučuje da veliki deo svog opusa spali a samo malobrojna dela ostaju
sačuvana zahvaljujući podršci njegovog najboljeg
prijatelja Maksa Broda.<br />
Pred nama je <b><i>"Metamorfoza".</i></b><br />
<br />
...<br />
<br />
Pre
"Metamorfoze", moje poznavanje Kafkinog stila svodilo se na čitanje
"Procesa", možda najpoznatijeg Kafkinog dela čije razumevanje zahteva,
kao uostalom i sva ostala njegova književna ostvarenja, određeni stepen
zrelosti uma i čitalačkog ukusa, književno iskustvo kojeg su lišene
mlade godine. Stoga, ovo izdanje<span style="color: cyan;"> </span><a href="http://arete.rs/proizvod/metamorfoza/" target="_blank"><b><span style="color: cyan;"><i>Arete-a</i></span> </b></a>prihvatila
sam kao otkriće, meni do tada, sasvim nepoznatog sveta u kojem sam se
obrela kao objektivni posmatrač zbivanja u porodici Samsa, u stanu
prevelikom za četvoročlanu porodicu koju izdržava samo jedan njen član,
iznenada i kobno jednog običnog jutra preobražen u bubašvabu! Sa
aspekta zaljubljenika u realizam, skeptično sam doživela ovu metamorfozu
lika pripisujući je izmenjenom duševnom stanju Gregora Samse, njegovom
doživljaju sebe samog kao ljudskog bića u telu bubašvabe kojeg svi
ostali članovi doma<b>ć</b>instva i dalje percipiraju kao bolesnog
čoveka u ljudskom obliku. Ali daljim tokom priče, zaprepašćeno shvatam
da ga doista i ostali stanari prihvataju i vide kao bubašvabu! Realno i
metaforički, kao bezvrednog stvora i štetočinu čija sva dostignuća i
bivše zasluge porodici bivaju oterane poput prljavštine potezom metle;
odbačene poput okrajaka hrane i trulog voća koje se ovom nepoželjnom
stanovniku njihovog doma sada jedine pružaju kao izvor hrane. A uprkos
tome, Gregor ih ne mrzi; naprotiv, on ih razume i pati za njima, čezne
da čuje majčin glas ili ne uvredi svojom ništavnošću velikog gospodina
oca, tu glomaznu čovečiju figuru koja je i u samom Kafkinom životu
odigrala tako bitnu ulogu na pozornici života. Ipak, sa čovekom
bubašvabom postupa se ružno; on se mrzi, on izaziva gađenje, žigosan
je i odbačen, sveden na jednu sobu koju ne sme da napušta zarad mira i
spokoja svojih voljenih. I onda kada očekujemo rasplet ove teške
porodične drame i zasluženi oproštaj za Gregorove netražene muke,
razrešenje dolazi ali u vidu - <b>smrti</b>. Novog početka, praznine,
belog lista sutrašnjice koju će ova porodica ispisati kao da Gregor
nikada nije ni postojao u njihovim životima, lišenih emocija prema
njemu, prema lešu koji će služavka nemarno baciti u đubre.<br />
<b><i>A pitanje ostaje - koji smisao ova alegorija sa sobom nosi?</i></b><br />
Pokušaću da se ogradim od interpretacija veličina poput Vladimira Nobokova i ostalih profesionalaca i dam svoje<i>, </i>potpuno obično i jednostavno poimanje ove pripovetke o životu. A ono glasi: <b>Stvari vidimo onakvima kakvi smo mi sami.</b>
Gregor je sebe video kao bubašvabu jer nije ni voleo ni cenio sopstvo; svoje doprinose porodici svodio je na čist materijalni račun i
izdržavanje dok njegova porodica vidi bubašvabu iz istog razloga -
otuđenje koje je među njima usledilo, prouzrokovano čistim fizičkim
udaljavanjem tokom njegovih mnogobrojnih putovanja u svojstvu trgovačkog
putnika ili pak ono bitnije, otuđivanje duše i verovanja, stvorilo je
među njima jaz kakav ljudi i bubašvabe nikada ne mogu prevazići; jedno u
drugome uvek će videti samo nakaznu potrebu da ovladaju prostorom onog
drugog dok zaposedaju međusobne misli i osećanja - bubašvaba strahom od
ljudi i uzmicanjem, ljudi gađenjem i mržnjom prema bubašvabama. Ta dva
sveta suštinski drugačija, ne mogu egzistirati zajedno dok ne pomire ono
primarno u sebi - <i>svest </i>koju Gregor i dalje ima, iako u životinjskom telu. <i>On biva opijen muzikom violine, on štiti lepotu slike na svom zidu. </i>Dakle, te mere ljudskosti i lepote još uvek postoje u tom telu, iako zauvek zarobljene od očiju ljudi.<br />
Za
kraj, moram se osvrnuti na činjenicu da je možda, pred kraj svog
života, Kafka osećao tu bol jedne bubašvabe, tu besmisao postojanja, tu
bojažljivost da će sve što dotakne uništiti a da je sve što je bilo lepo
nemoguće i sačuvati. Možda je stoga i spalio veliki deo svojih
rukopisa.<br />
Da sačuva lepotu.<br />
<b>Onako kako je tada, jedino i znao i umeo.</b><br />
<br /></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-46027482959029032572017-06-01T10:09:00.000-07:002017-06-01T10:09:26.492-07:00"Lovac na zmajeve" Haled Hoseini<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiso3q4dySXqH4nrPVRQADHiC9Iq5vfFvj2CqOucEzkioUBpX5UqMKhvJFXQpSC6pQkfHIwEHBjoEgMwmCO8M-hWR8r45HDCGb14uVKBf-slCM8dyJ9oFsIni2dZqzoqD8mFZ1XTbPHvpMc/s1600/khaled_hosseini.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="291" data-original-width="145" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiso3q4dySXqH4nrPVRQADHiC9Iq5vfFvj2CqOucEzkioUBpX5UqMKhvJFXQpSC6pQkfHIwEHBjoEgMwmCO8M-hWR8r45HDCGb14uVKBf-slCM8dyJ9oFsIni2dZqzoqD8mFZ1XTbPHvpMc/s1600/khaled_hosseini.jpg" /></a><span style="color: cyan;">" Voleo sam zimu u Kabulu. Voleo sam je zbog tihog udaranja snega u moj prozor noću, zbog toga kako je sneg celac škripao pod mojim crnim gumenim čizmama, zbog toplote furune dok vetar zavija dvorištem, ulicama. Ali najviše zato što bi se, kada se drveće zamrzne a led okuje puteve, hladnoća između Babe i mene malo otapala. Zbog zmajeva. Baba i ja smo živeli pod istim krovom, ali u različitim svetovima. Zmajevi su bili jedino, tanušno mesto gde su se ti svetovi ukrštali. " </span><br />
<span style="color: cyan;">" To možda nije pošteno, ali ono što se desi za nekoliko dana, ponekad i u jednom jedinom danu, ume da promeni tok čitavog života. " </span><br />
<br />
Prvo delo Haleda Hoseinija, savremenog glasa Avganistana, upoznalo nas je sa karakterističnim sentimentom i tematikom ovog vrsnog autora i otvorilo nam poglavlja istorije ali i budućnosti zemlje o kojoj smo tako malo znali. Nismo se usudili ili nismo imali koga da pitamo, od koga da čujemo, od koga da očekujemo da nam iskreno i bez zadrške, <i>uz Selam i avganistansku neposrednost,</i> ispriča priče iz svoga detinjstva. Svoje uspomene, tajne koje kriju stare fotografije, miris neke davnašnje kuhinje ili note poznate muzike..<br />
Iako duboko zadojen kulturom i nasleđem Herata i ratnom prošlošću Kabula, Hoseini na temeljima proživljenog gradi čudesne svetove prijateljstva, ljubavi i saosećanja, opraštanja i nekih novih početaka. Još uvek ne lišenih bolno utkanih sećanja ali orijentisanih ka novom suncu koje se pomalja na horizontu. Ka budućnosti koja može i treba biti svetla i obećavajuća.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhtpu9OF49KF1O5_HAbL-72thT1Kx7W4s1GDiA7Avt88tfU0evxxBXdrKMmcEqnyGzEd7a19z6c-aEwcUZyDlie-O_pj5cZdmEE0YZrYZ1uExDlFfviGxhgOcl64JXKCMVxhf7IKk_9PDPi/s1600/lovac_na_zmajeve_-_dragulji_lagune-haled_hoseini_v.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="472" data-original-width="310" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhtpu9OF49KF1O5_HAbL-72thT1Kx7W4s1GDiA7Avt88tfU0evxxBXdrKMmcEqnyGzEd7a19z6c-aEwcUZyDlie-O_pj5cZdmEE0YZrYZ1uExDlFfviGxhgOcl64JXKCMVxhf7IKk_9PDPi/s320/lovac_na_zmajeve_-_dragulji_lagune-haled_hoseini_v.jpg" width="210" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" Seo sam uz jedan zemljani zid kuće. Bliskost koju sam odjednom osetio prema zavičaju naprosto me je... iznenadila. Dovoljno sam dugo bio odsutan da zaboravim i da me zaborave. Moj dom je sada zemlja koja je za ljude što spavaju iza zida na koji sam se naslanjao mogla da bude i u nekoj drugoj galaksiji. Mislio sam da sam zaboravio tu zemlju. Ali nisam. </span><br />
<span style="color: cyan;">A pod bledim svetlom mladog meseca osetio sam Avganistan kako bruji pod mojim stopalima. Možda ni Avganistan nije zaboravio mene. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" Pogledao sam na zapad i začudio se kako, negde iza tih planina, Kabul još postoji. Stvarno postoji, nije samo stara uspomena, ili naslov članka na petnaestoj strani San Francisco kronikla. Negde iza tih planina na zapadu spava grad u kome smo moj brat sa zečijom usnom i ja lovili zmajeve. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" Za tebe ako treba i hiljadu puta, obećao je. Dobri stari Hasan. Dobri stari pouzdani Hasan. Ispunio je obećanje i ulovio poslednjeg zmaja za mene. " </span><br />
<br />
Hoseinijev prvenac " Lovac na zmajeve " pobrao je brojne pozitivne kritike; ovenčao se nekim od najprestižnijih nagrada za književna dostignuća i u duše ljudi usadio seme ljubavi i saznanja o Avganistanu i njegovoj kulturi, njegovim žiteljima i njihovim naravima. Seme saznanja o <i>izgubljenoj naciji</i> o kojoj smo do tada znali samo kao o ratnom poprištu bez izgleda za vaskrsenjem i spasom od teških i mučnih, ratnih godina. A ipak, zahvaljujući Hoseiniju, Avganistan je postao mnogo više od toga.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">" U Avganistanu ima mnogo dece, ali malo detinjstva. "</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8UFbZhIeo5mhhnHC_m6bMputvsk2OlKUDlzywnJkJCJmiuFO81BHL45GkBPaJXw-7wJYMHNQnCAsWVBckc-hXV14DajelHY6zHw2EkZ0xvXI20mV6gzEPpOI-qUzAyA57KcXyl6NTn6vR/s1600/Khaled-Hosseini-010.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="180" data-original-width="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8UFbZhIeo5mhhnHC_m6bMputvsk2OlKUDlzywnJkJCJmiuFO81BHL45GkBPaJXw-7wJYMHNQnCAsWVBckc-hXV14DajelHY6zHw2EkZ0xvXI20mV6gzEPpOI-qUzAyA57KcXyl6NTn6vR/s1600/Khaled-Hosseini-010.jpg" /></a></div>
Priča o dva dečaka, o lovcima na zmajeve, Hasanu i Amiru, koji dele isto poreklo ali ne i sudbinu, očarava nas svojom jednostavnošću i bezvremenošću, sposobnošću da u nama probudi znak prepoznavanja i razumevanja, poistovećivanja sa ovim dečacima na rubu detinjstva. Iako Hasanovu sudbinu malo ko od nas može doista i da doživi, univerzalna poruka patnje i stradanja u svakoj kulturi i naciji biva prepoznata i obojena snagom saosećanja i sapatništva. I tako, kao nemi posmatrači na njihovom putu, od stranice do stranice pratimo odrastanje dvojice braće koji i ne slute koliko su im sudbine bliske i isprepletane poput dva zmaja na nebu Kabula.<br />
Dok jedan od njih ne bude odsečen. Zauvek.<br />
<i>Ali, da li je to zauvek?</i><br />
Kao zmaj koji pada dok ga ushićena deca jure, tako i taj padajući, ranjivi deo Hasana u vidu Sohraba, jezdi tlom Avganistana a potom i Amerike, dok Amir u trci sa vremenom, pokušava da uhvati i sačuva tog dragocenog <i>zmaja, </i>simbola Hasana, od još snažnijeg pada i uganuća. Spašava ga od muka i nesreće koju je i suviše dobro okusio za svoje nežne godine.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwSfzOv-hdgESpZUT4SDeIDCcG0uOzwikJz2lcICslDwszb6qiffRK4e_C5bMEK5GrLYjS3GWun2Ro2hGU9AQ218F0IwVs9CpUr0F7a8bMH7a5HFnGh6EL1YYIoWAFb6d4TF8DM2J7yZJU/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1023" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwSfzOv-hdgESpZUT4SDeIDCcG0uOzwikJz2lcICslDwszb6qiffRK4e_C5bMEK5GrLYjS3GWun2Ro2hGU9AQ218F0IwVs9CpUr0F7a8bMH7a5HFnGh6EL1YYIoWAFb6d4TF8DM2J7yZJU/s320/images.jpg" width="204" /></a>Ali - <i>Zendagi mizgara</i>. Život ide dalje. Odmotava se poput kanapa u levom dlanu puštajući zmaja da se visoko vine pod nebesa.<br />
Ka budućnosti, ka lepoti, ka beskraju.<br />
Ka snovima i nadama svakog Avganistanca.<br />
Ka budućnosti punoj dece koja love zmajeve pod vedrim, plavim nebom njima obećane zemlje.<br />
<i>Zemlje detinjstva, ljubavi i sigurnosti.</i><br />
<span style="color: cyan;"><br /></span>
<span style="color: cyan;">" Bio je to samo osmeh, ništa više. Nije sve ispravio. Nije ništa ispravio. Samo osmeh. Sitnica. List u šumi koji drhti pošto je preplašena ptica poletela.</span><br />
<span style="color: cyan;">Ipak, prihvatiću ga. Široko otvorenih ruku. Zato što kada proleće stiže, ono otapa sneg pahulju po pahulju, i možda sam upravo video prvu pahulju kako se otapa. "</span></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-4262614603677502762017-01-26T06:11:00.000-08:002017-01-26T06:11:19.303-08:00"Južno od granice, zapadno od sunca" Haruki Murakami<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQobL2ouhpmKLesHFoD_VTucXNMdye7QU0U22pG2nxHk__7JU85tQgyViie7hSle-tBNvRDqWnA3UmfYo6vmoM7AUYSgSgGU-Hyg5UtqitM-fJig1VbpDF-V2sTH25OX1U3g6Aa_ZOusnt/s1600/cat1400_1.jpeg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="235" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQobL2ouhpmKLesHFoD_VTucXNMdye7QU0U22pG2nxHk__7JU85tQgyViie7hSle-tBNvRDqWnA3UmfYo6vmoM7AUYSgSgGU-Hyg5UtqitM-fJig1VbpDF-V2sTH25OX1U3g6Aa_ZOusnt/s320/cat1400_1.jpeg" width="320" /></a>...<br />
Od kada sam pročitala njegovu knjigu "Muškarci bez žene", nosim gorak osećaj da Murakamiju kao pripovedaču nisam odala dovoljno zasluga i priznanja, da mu nisam posvetila interpretaciju kakvu zaslužuje. Ali ta zbirka priča o muškarcima i njihovim voljenim i željenim, pa izgubljenim ženama, nije me ni približno dotakla koliko ova knjiga. U jednom trenutku čitanja, osetila sam toplinu sopstvenih suza i shvatila da su tematika i stil ovog dela, dotakli i neke moje duboke, još žive rane.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Sve što ima oblik, jednog dana će biti izbrisano. Ali neka osećanja ostaju sa nama zauvek. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" Znaš, Hađime", rekla je. " Neke stvari ne mogu nazad, nažalost. Kad jednom krenu napred, ma koliko se trudio, ne možeš da ih vratiš na ono što su bile. A ako i makar kakva sitnica pođe naopako, tako ostaje zauvek. " </span><br />
<span style="color: cyan;"><br /></span>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyWl_-ftR1AwMtjnG0A_iVMWsUA992NTXL06byRakSLH_XQ_77ohFw4I3fFMFxhSvJU12QKoYZ-78n7vgSl7C1TuoDViTBAJT7-wUdht6sB8DhPea62kqg5RfSy2pdnd9ymA7LBbeBqIkb/s1600/JU%25C5%25BDNO-OD-GRANICE-ZAPADNO-OD-SUNCA-HARUKI-MURAKAMI.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyWl_-ftR1AwMtjnG0A_iVMWsUA992NTXL06byRakSLH_XQ_77ohFw4I3fFMFxhSvJU12QKoYZ-78n7vgSl7C1TuoDViTBAJT7-wUdht6sB8DhPea62kqg5RfSy2pdnd9ymA7LBbeBqIkb/s320/JU%25C5%25BDNO-OD-GRANICE-ZAPADNO-OD-SUNCA-HARUKI-MURAKAMI.jpg" width="215" /></a></div>
Što više čitate jednog pisca, to postajete svesniji njegovog stila i toka misli a murakamijevsku prozu odlikuje jedna čista japanska pedantnost i sažetost; jednostavnost i pravilnost. Uzlazna putanja osećanja i doživljenog koja kroz detinjstvo glavnog lika Hađima, vijuga poput planinskog potoka iz imena njegove devojke Izumi. Ta pitkost ali ne i plitkost; ta jezgrovitost književnog izraza čini ovu ali i druge Murakamijeve knjige, štivom koje se ne ispušta iz ruku jer se čita lako, brzo i predano, potpuno uranjajući u jedan svet bujne mašte i još bujnijih osećanja i nagona njegovog autora.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Imam osećaj da sam u svom životu do sada uvek pokušavao da budem neko drugi. Da odem na neko novo mesto, dokopam se novog života i budem neki novi čovek. Više puta sam to do sada radio. To jeste u izvesnom smislu bilo deo sazrevanja, a delom je to bio pokušaj promene ličnosti. U svakom slučaju, mislio sam da ću se, postavši drugačiji, osloboditi onoga što sam do tada nosio u sebi. Ja sam to zaista ozbiljno želeo i verovao sam da je to moguće, samo ako se potrudim. Ali, to me ipak nikud nije odvelo. Ma kuda išao, i dalje sam to samo bio ja. I dalje su moji nedostaci oni isti. I ma koliko se moje okruženje menjalo, i ma koliko prizvuk tuđih reči bio drugačiji, ja sam i dalje ništa drugo do jedan nesavršen čovek. " </span><br />
<span style="color: cyan;"><br /></span>
Kroz priču o odrastanju i sazrevanju dvoje nerazdvojnih prijatelja i jedinaca, tinejdžera Hađima i Šimamoto, počinje univerzalna priča o rađanju dečije naklonosti i njenoj transformaciji u prvu ljubav kroz godine koje slede. Međutim, strah, nesigurnost i smetenost <i>nestašnih</i> godina, razdvaja ih na putu intimnosti i ljubavi i u njihov život upliće probleme i odgovornosti odraslog doba. Ali iako započinju svoje živote jedno daleko od drugog, u njima se ne gasi sećanje na detinjstvo i vezu koju su razvili kroz sate provedene zajedno, slušajućí note pesme Net King Kola "South of the border" a koja je u vreme adolescencije budila radoznalost i nevinu znatiželju prema suprotnom polu, prve naznake njihove, kasnije burne seksualnosti. Jedan članak u novinama će poput konca sudbine, uvezati ovo dvoje razdvojenih prijatelja u ljubavničku mrežu požude, predaje i bola, bez pobednika i gubitnika. U tom vrtlogu strastvene prevare, prevareni biće samo akteri iste; on svojom iluzijom o novom poćetku i novom životu, ona svojom potrebom da bar nakratko pobegne od gubitka koji je iza sebe ostavila. Ali na koncu svega, sudbina će posložiti sve kocke na mesto na kojem i treba da budu, vraćajući Šimamoto u tamu iz koje je i došla a gurajući Hađima u ruke Jukiko, one kojoj njegova muška sloboda i pripada.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIfIGmRUFxzoqxTD5YU4AuQpVUYEo1EPHtid3CcftKu2maUwk5skRK-KgKwwEhC5HPuZoCZwpSlue16ZpsSu57qqW6iSL8cY1gWVCvLT9QPt9_Fb1EsH86ycPiqSBe49Da966uX1kr6QU6/s1600/91180-004-D837390E.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIfIGmRUFxzoqxTD5YU4AuQpVUYEo1EPHtid3CcftKu2maUwk5skRK-KgKwwEhC5HPuZoCZwpSlue16ZpsSu57qqW6iSL8cY1gWVCvLT9QPt9_Fb1EsH86ycPiqSBe49Da966uX1kr6QU6/s320/91180-004-D837390E.jpg" width="211" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" Ništa se, Hađime, ne može videti na fotografijama. One su tek senka. Prava <i>ja</i> negde je na sasvim drugom mestu. To fotografija ne može da odrazi", rekla je. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" Može biti da južno od granice nekakvo <i>možda</i> i postoji. Ali, zapadno od sunca, tog <i>možda </i>nema. "</span><br />
<span style="color: cyan;"><br /></span>
Ovaj autor, čiji su i dečiji likovi prosvećeni u meri da mogu da shvate i spoznaju suštinu istine, one okom nevidljive potvrdne stvarnosti našeg postojanja, uči nas da ljubavi pristupamo zrelo, svesno i odgovorno, da je ne ispuštamo lako iz ruku i da ne verujemo da će nam druga šansa za istu ikada biti data. Jer kao što to kaže dvanaestogodišnja Šimamoto:<br />
<span style="color: cyan;"> " Kad prođe izvesno vreme neke se stvari ščvrsnu. Kao cement u kofi. A kada se to desi više nema natrag - više ništa ne možemo da promenimo. " </span><br />
Možda nam je Murakami ovom knjigom otkrio samu suštinu ljubavi za kojom svi tragamo. A ona je, shodno njemu, jednostavna i može se svesti na samo nekoliko reči.<br />
<br />
<span style="color: cyan;"><span style="color: red;">" Slušaj, ja znam. Možda niko drugi nije shvatio, ali ja jesam. " </span> </span><br />
<span style="color: cyan;"><span style="color: black;"> </span></span><br />
<br />
<br /></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-75035408737184537082016-12-09T03:33:00.000-08:002016-12-09T03:33:29.711-08:00"Zovem se Crveno" Orhan Pamuk<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
...<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkJwEvnIJCQHBvN6yRXhj2gy74TO-EzZfaVEnS3TD3-FWpGx61XmAJ71ia41X1OsJHh63JIKXPmiadCw3idG8U3nXgu0iGL63keGr-d2FCv1tavw27VeZyCeURfqNpU-FM7pKztMVUwr1K/s1600/Orhan-Pamuk.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkJwEvnIJCQHBvN6yRXhj2gy74TO-EzZfaVEnS3TD3-FWpGx61XmAJ71ia41X1OsJHh63JIKXPmiadCw3idG8U3nXgu0iGL63keGr-d2FCv1tavw27VeZyCeURfqNpU-FM7pKztMVUwr1K/s320/Orhan-Pamuk.jpg" width="320" /></a></div>
Ambiciozno delo koje sam oduvek želela da pročitam, "Zovem se Crveno" Orhana Pamuka, našlo se na mom stolu pred kraj ove godine. Ali dozvolite da vas, na samom početku ovih interpretacija, uputim na nešto: ukoliko niste spremni da školujete svoje strpljenje, ukoliko niste spremni da se bezvremeno zagledate u svaku od minijatura opisanih u ovom delu, u mudrost i istinu iza reči i legendi<i> Kurana Časnog </i>i antologijske povesti Osmanske istorije, onda niste spremni za ovu knjigu. Jer Orhanu Pamuku <i>treba dati vremena, </i>lepoti njegovih misli treba dati dovoljno široka krila da mogu da se razviju u svoj svojoj punoći i do tančina vam predoče to bogato nasleđe islamske umetnosti.<br />
Pa počinimo onda, odande odakle je sve krenulo.<i> </i><br />
<i>Vratimo se u Instanbul , u okrilje kasnog 16.veka. </i><br />
<i>...</i><br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Što je neki grad veći i šareniji, to on ima više kutaka u kojima bismo sakrili zločin i greh; što je mnogoljudniji toliko ima onih među koje bismo se s tim zločinom mogli umešati. Pamet gradova trebalo bi da se meri ne učenjacima, bibliotekama, minijaturistima, kaligrafima i medresama kojima gradovi prižaju utočište nego mnoštvom zločina koji su hiljadama godina vršeni tajno u njihovim mračnim ulicama. Po toj logici, nema nikakve sumnje da je Istanbul najpametniji grad na svetu. "</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjehWjov_-aH-BV9TxvDoSgLqAndP2fMPFFVJT2bQBJaKCNJjqsj4HsKaYRLD7rYtZCGjMxxMkqzchtxCB7OYQt9A0Mq8WLFbI9b2lEUi6DWmEe3-SHccKvKpoqgo78Zb9N6D885H2hbgU6/s1600/view_image.php.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjehWjov_-aH-BV9TxvDoSgLqAndP2fMPFFVJT2bQBJaKCNJjqsj4HsKaYRLD7rYtZCGjMxxMkqzchtxCB7OYQt9A0Mq8WLFbI9b2lEUi6DWmEe3-SHccKvKpoqgo78Zb9N6D885H2hbgU6/s1600/view_image.php.jpg" /></a></div>
<br />
Vraćajući se u doboku prošlost svog rodnog grada, u Istanbul kao kolevku umetnosti slikarstva i minijature -<i> te delikatne tehnike ukrašavanja bordura crtežima prirode, verskih i istorijskih motiva, </i>Pamuk započinje priču o vremenu koje je jedan grad i njegovu naciju obeležilo svim onim od čega je srce iskakalo iz grudi - strašću, pohlepom, zločinom i ljubavlju. Među kolonijom talentovanih umetnika minijaturista, u esnafu majstora Osmana, počinju da se rađaju zavist i ljubomora potpomognuti ne samo osećajem da jedan slikar zvani efendi Otmeni, nadahnuto prednjači u odnosu na svoje drugove minijaturiste svojim stilom i lepotom svog rada, već i samim postojanjem <i>Tajanstvene knjige </i>u čije značenje malobrojni odabrani behu upućeni. Ta čudesna ali misteriozna knjiga, naručena od strane samog Padišaha, pada kao teret na efendi Teču, uglednog građanina Istanbula koji oko sebe krišom okuplja četvoricu najtalentovanijih minijaturista ne bi li taj, kako će se ispostaviti bogohulni projekat koji prkosi <i>Kuranu Časnom</i>, doveo do kraja. No, izrada te knjige koštaće života dvojicu članova te male grupe ali će senka mogućeg ubice pasti na čitaf esnaf. I dok sudbina izdaleka dovodi efendi Crnog, posinka uglednog građanina Teče, željnog da ispuni svoj dvanaestogodišnji san i oženi prelepu Šekure, Tečinu kći, pred njega iskrsava mnogo teži i ozbiljniji zadatak - da pronađe ubicu koji seje smrt po esnafu i vrati ukradenu poslednju stranicu iz Tajanstvene knjige oko koje se ispredahu priče da više nego bilo koja slika pre nje, vređa i unižava veru i moral osmanske minijature i zapovesti islama.<br />
<br />
<span style="color: red;">" Čujem kako pitate: šta znači biti boja?</span><br />
<span style="color: red;">Boja je oku dodir, gluvima muzika, jedna reč u tami. Pošto već desetinama hiljada godina osluškujem razgovaranja duša, poput fijukanja vetra, od knjige do knjige, od stvari do stvari, hajde da vam kažem da moj dodir liči na dodir anđela. Jedna moja strana ovde doziva vaše oči; to je moja ozbiljna strana. Jedna moja strana u vazduhu leprša na krilima s vašim pogledima; to je moja vetropirasta strana.</span><br />
<span style="color: red;">Srećno li sam što sam crveno! Izgaram; moćno sam; znam da me primećuju i da mi se vi ne možete odupreti. "</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPdPqmM8Z1p3VjkKj_F1_dsVLq9y-1jdcjEiuFUgWFSd59bc16IAZ7n7jHJi80xpbRIAZtFXLcWyLLKc539h4Stwyh1WrZQtzIk4XVAzmBtXQa2bRk4ufdZ-vZBhcrF3MicK713Ht8dFuN/s1600/216.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPdPqmM8Z1p3VjkKj_F1_dsVLq9y-1jdcjEiuFUgWFSd59bc16IAZ7n7jHJi80xpbRIAZtFXLcWyLLKc539h4Stwyh1WrZQtzIk4XVAzmBtXQa2bRk4ufdZ-vZBhcrF3MicK713Ht8dFuN/s320/216.jpg" width="320" /></a></div>
Značenje crvene boje kao dominanatnog motiva u ovom delu, dovodi se u vezu sa mnogo aspekata turske kulture i istorije. Pre svega, crvena je boja krvi. Ali ne samo krvi koja je prosuta u brojnim ratnim podvizima koji ispunjavaju stranice osmanske istorije, već i krvi dvojice minijaturista za čijim će ubicom čitaoci tragati bez daha do poslednjih redova ovog dela. U znak časti ka svojoj trijumfalnoj istoriji, crvena krasi i zastavu Republike Turske, u čijem se središtu nalazi polumesec kao simbol islama. Ali crvena je i boja ljubavi, boja strasti koja se rasplamsava oko romanse Šekure i Crnog. To je boja beskrajne posvećenosti i zaljubljenosti u minijaturu, u slikarstvo, u radove Behzada i starih Heratskih majstora. Crvena je i omiljena boja mastila koja se u radionici Osmanovog esnafa najviše koristila. Boja mastila koja će se pomešati sa bojom krvlju druge nesrećne žrtve tajanstvenog ubice.<br />
Ali crvena je i boja rođenja! Boja života i optimizma, boja trake za kosu koja se porodiljama u tradicionalnim sredinama Turske vezuje oko glave radi dobrodošlice sreći koju donosi nov život u kuću i veličanja prvorotke kao majke, zaštitnice tog nevinog života. Stoga, <i>Zovem se Crveno </i>može da znači i - <i>Zovem se Život. </i>Jer svaki je život obojen svim primesama crvene, od radosti i prosperiteta do gubitka i tamno crvene boje smrti.<br />
<i>A u međuvremenu, sve su to prelasci od jedne do druge nijanse crvene.</i><br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Postojalo je bezgranično vreme pre nego što sam se rodio, a, i pošto sam umro, i dalje postoji vreme kojem neće biti kraja! Dok sam živeo o tim stvarima nisam ni razmišljao; živeo sam, tako, obasjan svetlošću sred dva vremena tame. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" Bilo mi je dovoljno da četiri dana pošto sam ubio onog jadnika hodam istanbulskim sokacima, pa da shvatim da je pritajeni ubica svako u čijem oku ugledam odsjaj oštroumlja, a na licu senku što je baca odblesak duše. Samo su glupaci nevini. "</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghuZApKZpmMNbOQJK1cT5a6nsqU1UHW6gPm_7t2UoYhDySGoiz7hdAUHMJ0cnmKVMxJNYYFwNUeIH7taCU_U5Es3uRRzKgyuaveKAi0takOpfzKPj25lLT4nHm7mnXrC-Zog0JIuzrF6xg/s1600/4777965_orig.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghuZApKZpmMNbOQJK1cT5a6nsqU1UHW6gPm_7t2UoYhDySGoiz7hdAUHMJ0cnmKVMxJNYYFwNUeIH7taCU_U5Es3uRRzKgyuaveKAi0takOpfzKPj25lLT4nHm7mnXrC-Zog0JIuzrF6xg/s320/4777965_orig.jpg" width="320" /></a></div>
Ono što karakteriše prozu Orhana Pamuka i ovo delo izdvaja od mnogobrojnih drugih koje ćete pročitati, a koja neće u vašoj duši ni za trenutak zaseniti <i>Zovem se Crveno, </i>jeste neobičan način pripovedanja koji podrazumeva pripisivanje svesti mrtvim predmetima uz mogućnost obraćanja i mišljenja. Dakle, <b>personifikacija. </b><i>Oživljavanje neživog. </i>Pa ćemo tako čuti ispovesti osmanlijskog novčića i njegove putešestvije od džepova lopova do usana promućurnih istanbulskih trgovaca; uzdahe stabla nara na koje se Šekure u svojim trenucima samoće i tuge oslanjala gledajući Crnog sa prozora; misli konja kojeg su minijaturisti toliko puta nacrtali ne da bi podsećao na konja kakvog oni vide već na onog kakvog je Alah zamislio... I slušajući priče onih koje inače ne možemo da čujemo, u nama se budi svest da ti isti predmeti koje nas svakodnevno okružuju, u mašti pisca imaju neko kolektivno sećanje, nešto što im daje mekoću i ranjivost i čini ih, ne samo našim slugama i potrebama, već našim saborcima kroz dane koji prolaze.<i> </i><br />
<i>Svedocima našeg vremena.</i><br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Nisu isto slep i koji vidi. "</span><br />
Kuran, al-Fatir, 19<br />
<span style="color: cyan;">" Božji su i Istok i Zapad. "</span><br />
Kuran, al-Baqara, 115 <i></i><br />
<i><br /></i>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfrxTNK1LzJDoJAvkzjDPx7XXXZh2QNBqpdjg7M8-J-hdklQwjBJzUrKnOrvGj2Fi5sjMc9vksTGh0V6nAp8HtkdG-YTSPxcKQkPbBJMSSD_l6rGWplgHj_0sbbk4cVsAhVJaBvUbDEC97/s1600/256012.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="221" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfrxTNK1LzJDoJAvkzjDPx7XXXZh2QNBqpdjg7M8-J-hdklQwjBJzUrKnOrvGj2Fi5sjMc9vksTGh0V6nAp8HtkdG-YTSPxcKQkPbBJMSSD_l6rGWplgHj_0sbbk4cVsAhVJaBvUbDEC97/s320/256012.jpg" width="320" /></a></div>
I za kraj, teško je a ne osvrnuti se još jednom na nasleđe i tradiciju koju Orhan Pamuk toliko željeno čuva od zaborava i putem ove, a verujem i drugih svojih knjiga, prenosi na sve generacije koje će doći. Taj osećaj ponosa koji provejava iz njegovih reči, osećaj dike zbog pripadanja jednoj toliko kompleksnoj religiji i kulturi kakva je islam, čine ga, ne samo njenim najboljim savremenim prenosiocem i čuvarem već takođe, i misliocem modernog islama, onog koji je miljama daleko od ratova i nasilja, približen istinskoj ideji koju propoveda - <i>Božji su i Istok i Zapad. </i>Nema granica među nama sve dok smo ljudi koji dele istovetne životne vrednosti.<br />
<i>Porodicu, ljubav i ognjište.</i><br />
<br />
p.s. Posebnu zahvalnost za ovo delo, osim Orhanu Pamuku, dobitniku Nobelove nagrade za književnost 2006.godine, dugujemo i izuzetnom prevodiocu, <i><b>gospodinu Ivanu Panoviću, </b></i>koji je za Geopoetiku, do tančina verodostojno, čuvajući izvorni jezik i misao, preveo sa turskog ovu knjigu. <b><i>Hvala vam!</i></b><br />
<i> </i></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-21731409404841462482016-11-09T08:10:00.004-08:002016-11-09T08:10:42.803-08:00"Мuškarci bez žene" Haruki Murakami<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiB0i92ZhOcyr3f8hCH7-28MtQLSGfHj2yGjM4VEkvP4X7DGmBnlsHgBWWoBY2-noO_pHTTRjNl3YMeoqUqygdKQ4Um1Ix7Ifjln3fOo4AwgeOooFbS0nOgesxm9T_XSREafTrpfmRWX9eK/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiB0i92ZhOcyr3f8hCH7-28MtQLSGfHj2yGjM4VEkvP4X7DGmBnlsHgBWWoBY2-noO_pHTTRjNl3YMeoqUqygdKQ4Um1Ix7Ifjln3fOo4AwgeOooFbS0nOgesxm9T_XSREafTrpfmRWX9eK/s1600/images.jpg" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" Jednog dana, iznenada, postaješ jedan od muškaraca bez žene. Taj dan ti stiže naprasno, ne davši ni najmanji nagoveštaj predskazanja, bez opomene i predosećaja, bez kucanja i upozorenja. Tek, skrenuo si iza nekog ugla i shvatio da si već tu. Ali,više nema nazad. Jednom kad se iza ugla skrene, to za tebe postaje jedan jedini svet. U tom svetu tebe sad nazivaju jednim od 'muškaraca bez žene'. Beskrajno hladnom množinom. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" Koliko god prazno ono bilo, ovo je i dalje moje srce. U njemu je još ostalo ljudske topline, makar i sasvim malo. Neka lična sećanja, poput morske trave upletene oko stuba na obali, u tišini čekaju plimu. Neka osećanja će sigurno prokrvariti budu li rasečena. Ja sada svom srcu još ne mogu da dozvolim da odluta na neko nepoznato mesto. "</span><br />
<br />
. . .<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlcoJxpRfLa-VE_LSG1Am6hip-5IJHjJ_AIK0PsnxMI0Jipry84H5oGNEY73TvkvZzyuGBXVk7wrsunA-uFaQAp6p48-GSS7wMXELYbMMC5j3wXyZZ8Yt7LkpPDHK_eGewNEvZUb2scBot/s1600/muskarci_bez_zene_vv.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlcoJxpRfLa-VE_LSG1Am6hip-5IJHjJ_AIK0PsnxMI0Jipry84H5oGNEY73TvkvZzyuGBXVk7wrsunA-uFaQAp6p48-GSS7wMXELYbMMC5j3wXyZZ8Yt7LkpPDHK_eGewNEvZUb2scBot/s320/muskarci_bez_zene_vv.jpg" width="211" /></a></div>
<i>Nadrealni ljubavnik savremene proze i svedok čudesnog u običnim životima. </i>Tako sam doživela prvi susret sa prozom jednog, po svemu nesvakidašnjeg, autora današnjice. <i>Nesuđenog Nobelovca</i> čiji kvalitet pripovedanja, snaga mašte i maestralnost napisanog samo rastu sa godinama poput tomova njegovih novih knjiga. A "Muškarci bez žene" predstavljaju povratak na tlo kratke priče i svedočanstvo o ljubavima, nadama i tugama nekih sasvim (ne)običnih muškaraca. Po uzoru na Hemingvejeve "Muškarce bez žena", ova zbirka priča na koju se čekalo devet godina nakon prethodnog Murakamijevog ostvarenja, objedinjuje sedam piščevih doživljenih, proživljenih ali i zamišljenih iskustava u kojima nam predočava snagu i sentiment muške psihe, svet njihovih emocija ogoljen do same srži bola, gubitka i spoznaje.<br />
Seksualnost kao pratilac svih Murakamijevih priča o ljubavi i gubitku, u ovom delu prikazana je i opisana bez ustezanja i cenzure, sasvim suprotno uvreženom mišljenju o uzdržanom japanskom temperamentu i naravi. Naprotiv, Murakami svojom slobodom da piše otvoreno i duhovito o onome što je u društvu iz kojeg je potekao još uvek <i>tabu</i>; tom slobodom da lascivno opisuje seksualnost i dodaje opaske o intimnim trenucima svojih junaka, on otvara priliku svakom čitaocu da preispita i svoje lične predrasude po pitanju spomenutih tema i da svakoj od priča priđe dublje, saosećajnije, iskrenije, priznajući da povremeno i sebe prepoznaje <i>u stidu i nemiru, u neiskustvu ili mašti</i> nekog od njegovih junaka. A <i>životnost</i> je ono što najviše odlikuje murakamijevsku prozu u ovom delu;<i> </i>ta pitkost i jednostavnost koja se lako usvaja a dugo pamti.<br />
I nikada ne zaboravlja već samo prepričava dalje.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Da li ste ikada poželeli da se ne vratite sebi?</span><br />
<span style="color: cyan;"> - Pa i ne bih imao kome drugom da se vratim.</span><br />
<span style="color: cyan;"> Vratiš se sebi, čak i ako to ne želiš. Samo, tada kad si se vratio, položaj ti je nešto drugačiji nego pre.</span><br />
<span style="color: cyan;"> To je pravilo. Nije moguće da bude potpuno isti. "</span><br />
<span style="color: cyan;"> " Pa ipak, ma koliko se dobro razumeo sa nekim, ma koliko tog nekog voleo, sasvim se zagledati u tuđe srce je nemoguće. Čak i ako to želiš, time samo sebi otežavaš. Ali, ako se na to nameriš, ako se samo potrudiš, zahvaljujući tom naporu uspećeš čestito da pogledaš u sopstveno srce. Stoga, ono što na kraju svega moramo da uradimo jeste valjda da se sa svojim srcem umešno, istinski pomirimo. Ako <i>stvarno </i>želimo nekog drugog, onda nam ne preostaje ništa do da pogledamo duboko i pravo u sebe. Ja tako mislim. "</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_hhOhsLAQs-Nk8vqtZUPh0P9ifiatTQFej0IaGLGmrND4pqCXzqg1P94acCRFCesqt07hjHFFhYEEXlLLhpIdHPsGqaQckc-DW-Bx40BUt2UWO8At1CQKuOdhpbEzScboA5K7TN-pb6c3/s1600/Haruki-Murakami.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="152" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_hhOhsLAQs-Nk8vqtZUPh0P9ifiatTQFej0IaGLGmrND4pqCXzqg1P94acCRFCesqt07hjHFFhYEEXlLLhpIdHPsGqaQckc-DW-Bx40BUt2UWO8At1CQKuOdhpbEzScboA5K7TN-pb6c3/s320/Haruki-Murakami.jpg" width="320" /></a></div>
Kroz svoje priče, poput najboljih autora, Murakami nam nudi i sekvence svoga života, iskreno i nedvosmisleno. Tako nam otkriva da je rano pronašao ljubav svog života i uplovio u bračne vode; da strastveno voli gramofonske ploče ili da <i>hiragana</i> kao deo japanske tradicije, i dalje opstaje kroz imena likova u njegovim romanima. Stoga Murakami ne očarava samo impresivnom biografijom već saosećajnim, dobro vođenim pripovedanjem koje u čitaočevoj mašti živo budi slike ljudi kakvih i same svi poznajemo; to su one, samo naizgled nepoznate ličnosti, stranci koje srećemo iznenada i neočekivano a koji nam poput <i>Kamite, bravareve kći,Misaki, Kitarua i doktora Tokaija, </i>ukazuju na svet koji živi ispod neme spoljašnjosti fizičkog, na sve te tanane i delikatne emocije koje pletu mrežu muške sudbine sve dok ga potpuno ne zarobe ili pak oslobode.<br />
<i>U telu i dahu samo jedne, posebne žene. </i><br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Kad se njeno srce pomeri, ono za sobom povuče i moje. Kao dva čamca vezana konopcem. Čak i da želim da presečem tu vezu, sečivo kojim bi se ona dala preseći nigde ne postoji. "</span><br />
<span style="color: cyan;"> " Izgubiti ženu u suštini značilo je upravo to. Ono što žene čoveku
daruju jesu ti posebni trenuci u kojima mu se, usled stvarnosti, ta
stvarnost poništava. "</span><br />
<br />
Poslednja priča, po kojoj je i celokupna zbirka dobila ime, "Muškarci bez žene" , predstavlja <i>najpoetičniju i najljubavniju odu ženama koju sam ikada pročitala. B</i>eskrajno nežnu i osećajnu zahvalnost ženama za sve to što jesu, za sve čudesno što unose u život svojih muškaraca.<i> </i>I to javno i sentimentalno priznanje preporučujem posebno, svim svojim muškim čitaocima da pročitaju i da uhvate bar delić te murakamijevske filozofije o ljubavi prema ženama.<br />
<i>O njihovoj vrednosti i njihovim lepotama.</i><br />
<i> </i></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-67003093886050998062016-10-15T12:07:00.002-07:002016-10-15T12:25:48.179-07:00"Devojka od papira" Gijom Muso<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXkyVyxC5Kchfqrfn3ifuuXDtVA3EbO18OOv22KQ9b9kc1vDqzUvCSjXxG4eTJuV2FpDnYc-tQu0K8Ic8mqHbHmVSH4WF6OWN34vfw3Jlh9Q-v43SEYPdST4O4H6J67eONVEF3kLD_owYz/s1600/listing_ahuE2QK.jpg.718x1039_q85_box-760%252C0%252C1478%252C1039_crop_detail.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXkyVyxC5Kchfqrfn3ifuuXDtVA3EbO18OOv22KQ9b9kc1vDqzUvCSjXxG4eTJuV2FpDnYc-tQu0K8Ic8mqHbHmVSH4WF6OWN34vfw3Jlh9Q-v43SEYPdST4O4H6J67eONVEF3kLD_owYz/s320/listing_ahuE2QK.jpg.718x1039_q85_box-760%252C0%252C1478%252C1039_crop_detail.jpg" width="221" /></a><span style="color: cyan;">" Pisanje me je dovodilo u neko čudno stanje: stvarnost je malo-pomalo ustupala mesto fikciji i moji junaci ponekad su postajali tako stvarni da su me svuda pratili. Njihove patnje, sumnje i sreće postajale su moje i nastavljale da me opsedaju i posle završetka romana. "</span><br />
<br />
...<br />
Pre ove knjige, o Gijomu Musou (1974 - ) sam znala tek toliko da je u pitanju pisac bestselera kojeg objavljuje jedna od naših najpoznatijih izdavačkih kuća. U vreme kada se reč bestseler na našim prostorima dosta olako koristi i čije je značenje toliko izvitopereno da može ali i ne mora biti pečat kvaliteta dela već samo dobrog marketinga, skeptično sam u ruke primila <i>"Devojku od papira"</i>, knjigu originalnog i lepog naziva. Ali nakon pročitanih trideset i devet poglavlja ovog romana na granici fantazije i sadašnjosti, sa zadovoljstvom mogu reći da je ova knjiga i više od bestselera.<br />
<b><i>Za mene, ovo je otkriće godine a Gijom Muso, još jedan od modernih velikana kojima se divim.</i></b><br />
<b><i>I književni genije koji može hrabro da ukrsti svoje pero sa bilo kojim autorom sadašnjice.</i></b><br />
<br />
<span style="color: cyan;">"Otkad me je Aurora napustila, u srce mi se trajno uvukla neka vrsta kancera, kao kad se pacov uvuče u špajz, i nagrizala me. Tuga me je razdirala kao neki ljudožder, sve dok me nije lišila svih emocija i volje... A stvarnost je bila tu: moja muka je uvek bila ista i ja već godinu dana nisam napisao ni redak. I mozak mi se sledio. Reči su mi izmicale, želja napustila, mašta presahla."</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_vIzU1i4Rbg2B4n6Xd02IhMgBacFEkljv0Y3i2akikebYenuymUtsZeMHVdsjGtApQMgPBqeaDyo1QPwzrRzhJKkZ4TOwkKI5eQPLj1nZ_FijF_IazAgPFLYs_pmQfIXloN1ZdoVNJosT/s1600/DEVOJKA-OD-PAPIRA-000001816185.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_vIzU1i4Rbg2B4n6Xd02IhMgBacFEkljv0Y3i2akikebYenuymUtsZeMHVdsjGtApQMgPBqeaDyo1QPwzrRzhJKkZ4TOwkKI5eQPLj1nZ_FijF_IazAgPFLYs_pmQfIXloN1ZdoVNJosT/s320/DEVOJKA-OD-PAPIRA-000001816185.jpg" width="226" /></a></div>
Gijom Muso, francuski je novelista ovenčan međunarodnim književnim priznanjima i autor čija su dela adaptirana i izvođena u pozorištima širom njegove domovine a 2009.godine - i ekranizovana. Na trideset i četiri svetska jezika, prevedeni su kreativni, nestvarni svetovi ovog književnog genija čija životna drama i teška saobraćajna nesreća, samo produbljuju njegovo poimanje života i otvaraju kapije svega onog nesvesnog što je imao u sebi a doživeo u tom kratkom i grubom susretu sa smrću. <i>Stoga, njegova bujna mašta, jednostavan i upečatljiv stilski izraz, očaravajuć intelekt i godinama nadmašena mudrost na prečac i ubedljivo, osvojile su književnu kritiku ali i čitalačku publiku koja ga danas, širom sveta, slavi kao modernog viteza pisane reči, kao jednog od najomiljenijih autora današnjice. </i>Gijom Muso, po struci ekonomista, oduvek je verovao u svoju viziju autora koji ruši granice između sebe i čitaoca smatrajući da autor počinje da živi onog trenutka kada njegova knjiga zaživi u mašti nekog dalekog čitaoca, kada se obistini na način koji je strogo individualan i samim tim poseban svakom umu jer svaka duša stvara svoj jedinstveni svet mašte, fantazije i nestvarnog.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">"Čitalac se može smatrati glavnim likom romana, podjednako kao i autor, jer bez njih se ništa ne događa."</span><br />
<br />
"Devojka od papira" otvara priču o Tomu Bojdu, mladom i uspešnom piscu <i>"Trilogije o anđelima"</i>, planetarno popularnom delu koje ovom dečaku iz Makartur Parka, posle godina fizičke i psihičke torture teškog detinjstva, otvara vrata visokog društva, materijalne dobiti i bogatstva. Na vrhuncu svoje slave, Tom upoznaje Auroru Valankur, svetu omiljenu pijanistkinju, podjednako talentovanu, uspešnu i harizmatičnu ličnost sa kojom spoznaje ljubav verujući da je u svetu površnih vrednosti slave, pronašao ono za čim je najviše tragao. Ali različit socijalni milje iz koga su potekli, bahatost, egoizam i druge nus pojave popularnosti, odvajaju ih na putu ka budućnosti, deleći stvarnost na vreme pre i posle Aurore, na procep mašte i realnosti na strani 266.u liku Bili Doneli, junakinje iz Tomovog romana koja usled štamparske greške biva prebačena iz sveta fikcije u onaj opipljivi i stvarni nivo postojanja. Slikovito, komično, šarmantno i vrcavo, Gijom Muso dočarava susret dva sveta međusobno suprotstavljena, dva sveta koji isključuju jedan drugi a moraju da egzistiraju zajedno u nameri da zatvore stvoreni zjap na stranici 266. i stoga polaze u Meksiko, u avanturu koja će im doneti mnogo više od potpisanog sporazuma na salveti restorana brze hrane kraj dugog, prašnjavog puta ka sreći...<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuW36VYnGX0BV5VuXVnvFj-1-ipF7XK4ZoHc9WuraoVPHQaqXRUd0tU7pNJZYKpQAnDK7_p1aM2eAqp_KgbCP_0HT2fjQ3Io0lC8Q9wH0Og4JTRlzHKxqO4KlDkCnl196TMbSpviP9gz8Y/s1600/19829483.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="243" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuW36VYnGX0BV5VuXVnvFj-1-ipF7XK4ZoHc9WuraoVPHQaqXRUd0tU7pNJZYKpQAnDK7_p1aM2eAqp_KgbCP_0HT2fjQ3Io0lC8Q9wH0Og4JTRlzHKxqO4KlDkCnl196TMbSpviP9gz8Y/s320/19829483.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Istražujuči prelaze realnosti i mašte, došla sam do saznanja da je lik Toma Bojda donekle istorijski pozajmljen i potkovan; naime, postojale su dve ličnosti pod tim imenom koje se mogu dovesti u vezu sa ovim likom iz romana, jedan Tom Bojd bio je izdavač iz Edinburga plemenitog porekla dok je drugi Tom Bojd bio američki pisac i novelista, najpoznatiji po svojoj autobiografskoj knjizi o uspomenama sa ratišta. Ali ovi podaci ne čude imajući u vidu duboko poštovanje koje Muso gaji prema istaknutim ličnostima u kojima nalazi inspiraciju i nadahnuće - ova knjiga obiluje citatima autora poput Viktora Igoa, Milana Kundere, Fransoaza Sagana, Martina Lutera Kinga, Ničea, Emili Bronte... Njegova načitanost proizilazi iz svakog napisanog reda ove knjige i ukazuje na orijentir kvaliteta kojem je težio. Navodeči sva ova imena i njegove omiljene citate, Muso odaje priznanje svim autorima koji su izvršili dubok uticaj na njegovu prozu i ovim gestom se pozicionira ne samo kao veliki autor, već isto tako i kao veliki čitalac i veliki čovek.<br />
<i>I autor budućnosti kojem se ceo svet divi.</i><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE5oIEJWzGr1drgMcaLY9ntWaB8XflRObdCp7H10GIHksf4KNR_IvX-QM9X52K23xvx_A2k-bC29wY9-87fRsWmbmnCyirQZnqA3GdcfeS2XzA8FC_YPddjy8hKjG97CT0_LLYx26CuTgI/s1600/Guillaume-Musso_R-%25C2%25A9-Marianne-Rosenstiehl.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE5oIEJWzGr1drgMcaLY9ntWaB8XflRObdCp7H10GIHksf4KNR_IvX-QM9X52K23xvx_A2k-bC29wY9-87fRsWmbmnCyirQZnqA3GdcfeS2XzA8FC_YPddjy8hKjG97CT0_LLYx26CuTgI/s320/Guillaume-Musso_R-%25C2%25A9-Marianne-Rosenstiehl.jpg" width="213" /></a></div>
<span style="color: cyan;">"Ako umetnost postoji zato što stvarnost nije dovoljna, može naići i trenutak kada ni umetnost nije dovoljna, pa se pravi još jedan korak, ka ludilu ili smrti."</span><br />
<span style="color: cyan;">" Život nije video igra gde se može krenuti od početka. Vreme prolazi, a mi prolazimo sa njim i najčešće radimo ono što možemo, a ne ono što bismo hteli. Ostatak čini sudbina, a sreća povremeno doda po neko zrnce soli. To je sve."</span><br />
<br />
"Devojka od papira" sa neočekivano puno preokreta, zaintrigiraće i pokrenuti maštu i najtvrdokornijeg čitaoca, ubeđenog da već <i>zna </i>završetak sage o anđelima. Ali ta trilogija postaje samo početak za mnoge ideje koje su se rodile i koje će svoje svetlo videti možda baš u nastavcima priče o (ne)stvarnoj devojci sa stranica romana. <br />
Priče o (ne)mogućoj ljubavi autora i njegovog dela<br />
<i>Priče o Tomu i Bili Doneli.</i><br />
<br /></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-62043373000281522662016-08-29T06:40:00.000-07:002016-08-29T07:53:59.946-07:00"Razgovori u četiri oka" Ingmar Bergman<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTiI6fSkZyA5hSQdhQ_xAvttlMgdZ6hSTj-w9i19Rj1Y6ep87ky3TNfHw92SPgbu39em9JlH0KNiVcq2n-a-LrudSriCbjuvHORUclvf6KJtc1J6Un3fKFUn23Lt0ZuqfTRgUvF-lh_6w2/s1600/maxresdefault.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="228" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTiI6fSkZyA5hSQdhQ_xAvttlMgdZ6hSTj-w9i19Rj1Y6ep87ky3TNfHw92SPgbu39em9JlH0KNiVcq2n-a-LrudSriCbjuvHORUclvf6KJtc1J6Un3fKFUn23Lt0ZuqfTRgUvF-lh_6w2/s320/maxresdefault.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<span style="color: cyan;">" Igramo mnoge uloge. Neke zato što nas zabavljaju, neke zato što drugi žele da ih igramo. Najčešće zato što hoćemo da se zaštitimo. Tako neprimetno gubimo ono što <i>nije</i> uloga. Dok živim, i život teče, udaljujem se od onoga što je 'moje stvarno ja', ili kako već da ga nazovemo. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" U Čovekovu Svetost upisana je Istina. Ne može se počiniti nasilje protiv Istine, a da se loše ne prođe. A da se ne učini zlo."</span><br />
<span style="color: cyan;">" Ali jedno je sigurno: okruženi smo događajima koje čulima ne možemo da shvatimo, ali koji na nas neprekidno utiču. Samo nam Pesnici, Muzičari i Sveci pružaju ogledala nepojmljivog. Oni su videli, znali, shvatili. Ne u celosti, nego u komadićima."</span><br />
<br />
Ingmar Bergman (1918-2007) ostao je zapisan u istoriji svetske kinematografije kao kreativni genije, kao vizionar, kao strastveni zaljubljenik scene i njenih učesnika. Ovaj najveći švedski filmski i pozorišni reditelj svih vremena, autor je brojnih književnih i filmskih ostvarenja koja su u vreme kada je stvarao, pomerala granice prihvatljivog i opšte prihvaćenog, svojom filozofijom religije, etike i porodice kao osnovne jedinice društva.<br />
"Razgovori u četiri oka" poslednji su deo njegove autobiografske trilogije kojom se na intiman i ličan način, izborio sa svim nedaćama koje su potresale njegov dom i rano detinjstvo. Ovo je roman o trpljenju, o vaskrsenju - nade,vere, urušenih porodičnih vrednosti ali pre svega, <i>ovo je delo o opraštanju</i>. Delo koje će vas duboko dirnuti toplim, lirskim tonom pripovedanja, bez suvišnosti, bez nepotrebnih detalja, sa naglaskom na suštini, na proživljenom, na pogrešnom i ispravnom, na pomućenoj pa pronađenoj moći vere. Ovo je roman koji me je naučio možda i najdubljem saosećanju koje sam ikada osetila. <i>Jer lako je osuditi a teško oprostiti.</i> Osim ako drugom biću damo šansu da bude ono što jeste, slojevita ličnost u raznim nijansama crne i bele, ličnost kakva zavređuje i prkos i oproštaj, i inat i razumevanje, i odricanje i shvatanje. <i> </i><br />
<i>I razočaranje i ljubav.</i><br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Kaže se da je ljubav slepa, ali to uopšte nije istina - ljubav jasno vidi i dobro čuje. Ona vidi i čuje više nego što želi. "</span><br />
<span style="color: cyan;">" Zašto da se zbijamo u mrak i kukavičluk, kad možemo da izađemo na svetlost dana i kažemo svim ljudima - najvećem mogućem broju ljudi, pre nego što budemo zarobljeni, mučeni i ubijeni - da im kažemo da ljubav postoji, kao stvarnost u našim životima, na koju ne obraćamo pažnju. "</span><br />
<span style="color: cyan;"><br /></span>
Koncipirana u pet razgovora vođenih u periodu od maja 1907.godine do oktobra 1934.godine i zaokružena Epilogom/Prologom, ova knjiga prati bračnu dramu Bergmanovih roditelja, Ane Okerblum i pastora Henrika; njihov brak iz ljubavi koji se mnogo pre vremena pretvorio u poprište nesreće za oba supružnika. Njegova majka pak biva, dovoljno hrabra ili dovoljno očajna da iz te nesreće pobegne u vanbračnu vezu sa mlađim i po mnogo čemu, neprikladnim muškarcem Tumasom, jedinim koji joj nakratko vraća "ukradenu" mladost i vreme izgubljeno sa mužem čije su religijske strasti bile veće od onih ljudskih. Pa ipak, u raskolu sopstvenih religijskih uverenja, Ana odlučuje da svom mužu prizna neverstvo i time ugrozi svoj brak, porodicu i vanbračnu vezu koju je vodila.<br />
Ono što je posebno interesantno jeste Bergmanov odnos prema hrišćanstvu. Kao dete pastora i pristalice Lutera, jako rano je, već u 8.godini odbacio njegova učenja smatrajući ih previše stranim i krutim. Međutim, on gaji duboko poštovanje prema tom porodičnom nasleđu, prema znanju koje mu je usađeno a koje do tančina prenosi u ritualu poslednjeg pomazanja opisanog u Epilogu. Pa ipak, od istog se jasno i glasno ograđuje.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEip8kWgEGSqRCTf6zJUOmImxEdbJhXhjC5yHC5-8iTaaUNYL3QcUB9HYsXwMfXLrhjdzNzsk_T0VvPNXUfDKFSntGi8NqxbLEa0rexb5z1l86eY_3TrwQy5Jof6Vrvd4o49wrTv3kByMVwj/s1600/view_image.php.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEip8kWgEGSqRCTf6zJUOmImxEdbJhXhjC5yHC5-8iTaaUNYL3QcUB9HYsXwMfXLrhjdzNzsk_T0VvPNXUfDKFSntGi8NqxbLEa0rexb5z1l86eY_3TrwQy5Jof6Vrvd4o49wrTv3kByMVwj/s1600/view_image.php.jpg" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" Većina ljudi veruje da je Luter ukinuo ispovest. To nije istina. On je preporučio nešto što je nazvao 'razgovorom u četiri oka'. Ali taj izvrsni reformator nije bio veliki poznavalac ljudi. Teško je na svetlosti dana, i licem u lice. Za takve prilike nesumnjivo je bolji magični polumrak stolice za ispovedanje , šaputavi glasovi, miris tamjana. "</span><br />
<br />
Na osnovu građe ovog dela, snimio je istoimeni film 1996.godine. Na taj način, kao da je želeo da raznovrsnoj publici, približi deo svoga života i predstavi ga na način koji bi možda, opravdao i njegovog oca i sudbinu njegove majke; na način koji bi ih veličao kao životne, ljude od krvi i mesa, grešne u svojoj želji da najbolje što mogu, prožive ovaj komad u više činova zvani život. Da na scenografiji sopstvenih izbora, nekada povuku potez u pogrešnom pravcu a da se onda, istrošeni ali pomireni kao glumci koji su dali sve što su imali od sebe, zadovolje aplauzom publike do koje im je jedino i bilo stalo.<br />
<i>Do razumevanja u očima sopstvene dece.</i><br />
<i>I najdublje verujem da su u tome i uspeli. </i><br />
<span style="color: cyan;"><br /></span>
</div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1681831460190025923.post-24927479360805112162016-07-18T11:06:00.000-07:002016-07-19T00:10:53.113-07:00"Tartaren Taraskonac" Alfons Dode<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgn7eQfh2HUSPtBkfRyseW3Fqwh40qGdexzYpJMxAKXSi9MO_HHWXK-Y-SQd522eEsJf01DQ0T8eX6UbkkAEaTkf1nckx8nvmXzH443Ui-bB8rQzx_im0_4UP7Q3LFrR7GkjBT8zgKRj5JI/s1600/Alphonse_Daudet.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgn7eQfh2HUSPtBkfRyseW3Fqwh40qGdexzYpJMxAKXSi9MO_HHWXK-Y-SQd522eEsJf01DQ0T8eX6UbkkAEaTkf1nckx8nvmXzH443Ui-bB8rQzx_im0_4UP7Q3LFrR7GkjBT8zgKRj5JI/s320/Alphonse_Daudet.jpg" width="300" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" ... Iza svega toga imate Taraskon, a u malome svetu obraslom dlakom i perjem, Taraskon je vrlo rđavo zapisan. Čak i ptice selice obeležile su ga velikim krstom na svojim putničkim kartama; i kada divlje plovke, spuštajući se na Kamargi u dugim trouglima, spaze izdaleka varoške zvonike, ona koja je na čelu počinje odmah gakati što može jače: "Evo Taraskona! Evo Taraskona!" i celo jato skreće u stranu."</span><br />
<br />
Iako je između dva Svetska rata kao pisac priznat i prevođen u Srbiji, o Alfonsu Dodeu (1840-1897) se i danas nedovoljno zna. Stoga sam sa oduševljenjem dočekala "Tartarena Taraskonca" u izdanju Blic biblioteke a u okviru serijala posvećenog velikim svetskim piscima.<br />
Ova trilogija koja predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja francuske humorističke proze, na najbolji mogući način upoznaje čitaoce sa pripovedačkim darom Alfonsa Dodea, naturaliste i romansijera koji je više od bilo koga drugog razumeo ljude sa periferije, lokalne Don Kihote francuskog društva. Taj uticaj Migela de Servantesa i njegovog najpoznatijeg dela "Don Kihot" više je nego primetan; Dode prema njemu gaji duboko poštovanje i naklonost poredeći dualnost ličnosti svog glavnog junaka Tartarena sa suprotstavljenim karakterima Don Kihota i Sanča Panse, junaka punog uobrazilje i ponosa i prostodušnog seljaka zadovoljnog prosečnim tokom života. A isto divljenje prema prozi Dodea, osećao je njegov savremenik Gistav Flober nazivajući ovo delo<i>, remek delom</i>. Sasvim suprotno od gneva Taraskona koji će Dodea sačekati sa jasnom porukom mržnje i osvete -<i>Smrt Dodeu</i>!<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjhwbtxDZoWui4rTPWid1PXGEou4UBWM73lo0E-Lp5C2BDyAIxJ6xAbs9Fj3Ax8GXncmWxHmM5HJkRyNRo-nPzfR5T73M-XDNMVKkBRetssp_ks-mhqq5RYZ6MIBgFQk9_-7rU1AMauXy4/s1600/Couv_112657.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjhwbtxDZoWui4rTPWid1PXGEou4UBWM73lo0E-Lp5C2BDyAIxJ6xAbs9Fj3Ax8GXncmWxHmM5HJkRyNRo-nPzfR5T73M-XDNMVKkBRetssp_ks-mhqq5RYZ6MIBgFQk9_-7rU1AMauXy4/s320/Couv_112657.jpg" width="232" /></a></div>
<span style="color: cyan;">" Posle pet minuta, čamac stiže na suvo i Tartaren stade nogom na ovaj mali Berberski kej, na kome je, 300 godina pre toga, jedan španski rob, po imenu Miguel Servantes, spremao - pod bičem alžirskih čuvara robova - jedan divan roman koji će se zvati Don Kihot. "</span><br />
<span style="color: cyan;">"Don Kihot i Sančo Pansa u istom čoveku! Možete misliti kako su rđavo morali živeti! Kakva borba! Kakav razdor! ... Kakav bi lep dijalog tu mogao napisati Lukijan ili Sen-Evremon, dijalog između dva Tartarena, Tartarena-Kihota i Tartarena-Sanče! Tartaren-Kihot koji se oduševljava pričama Gistava Emara i uzvikuje :"Idem!", Tartren-Sančo koji misli samo o reumatizmu i odgovara:"Ostajem." </span><br />
<br />
U tri epizode naslovljene "U Taraskonu", "Među Turcima"i "Među lavovima", ispričana je priča o malom i dobroćudnom jugu Francuske i gradu Taraskonu, domu naivnih i dobrih ljudi, zaglibljenih u dosadu i uobrazilju, u romanse koje se nasleđuju i lov na kačkete a nadasve, u moćnu i tako odvažnu priliku Tartarena Taraskonca, lovca na lavove! Taj nadmoćni pripovedač beše im i Bog i sudija, i idol i zagonetka i stoga rešiše da ga testiraju i svojim podbadanjima nateraju da ode u Alžir, u lov na lavove kao dokaz njegove junačke prirode! Ali naš Tartaren beše video lava samo u svojoj mašti i cirkusu i ovako nespreman, obreo se u svetu hidžaba i kamila, jasmina i magaraca, trgovaca i prevaranata koji mu ukradoše i razum, u liku lepe muslimanke Baje, i novac i ponos u liku kneza Gregorija od Crne Gore. Pa ipak, vođen dobrim usudom, srećom ili karmom, naš junak uspeva da se vrati u svoj Taraskon, ovenčan slavom i kožom slepog, manastirskog lava! Sve do nekih novih pustolovina koje ga očekuju...<br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Ah! Zaista je prijatno sesti pred veliki čanak pun popularnosti, ali kako se čovek opeče kad se taj čanak prevrne!"</span><br />
<span style="color: cyan;">" Za Taraskon, Alžir, Afrika, Grčka, Persija, Mesopotamija, sve je to neka velika zemlja, gotovo mitološka i zove se Turci."</span><br />
<span style="color: cyan;">"O, kako je prolazna ljubav taraskonska!"</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXYJ1R3eF4bmCKJ51EKvJpu0vCj-NgCzE1Ul1d82tChoJy0MKL9-FviTKNH63zsW8PFEmiNufd0PXgUkP7GasQlS8rN7vtqAH4-4ZJaVFLjPT-XXkYufgEiUkzaZ65VPzsQgrd-Oxh6WC2/s1600/89935736.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXYJ1R3eF4bmCKJ51EKvJpu0vCj-NgCzE1Ul1d82tChoJy0MKL9-FviTKNH63zsW8PFEmiNufd0PXgUkP7GasQlS8rN7vtqAH4-4ZJaVFLjPT-XXkYufgEiUkzaZ65VPzsQgrd-Oxh6WC2/s320/89935736.jpg" width="320" /></a></div>
Ovo divno delo, koje će vas uvesti u neverovatan svet mašte, sažeto je u samo 63.strane umetničke slobode, smelosti i inventivnosti, za svoje vreme i svoje zemljake - i revolucionarnosti! Iako je Dode bio protivnik Francuske revolucije, njegov <i>Tartaren</i> uzburkao je naciju više nego bilo koja ranija politička previranja - ideološki, književno, sociološki. I ukazao na novo doba koje dolazi.<br />
Godinama kasnije, geografski <i>Taraskon</i> mu je oprostio prisvajajući lik Tartarena za simbol svoje snage, ideala, težnji, želja. I ovenčao ga slavom Francuskog Don Kihota.<br />
<br />
<span style="color: cyan;">" Zanimljiv prizor za oči koje bi umele da vide." </span><br />
<br /></div>
Iva Pavlovićhttp://www.blogger.com/profile/17589106823698327062noreply@blogger.com0