15. април 2020.

"Čudan osećaj u meni" Orhan Pamuk


"Šta li bi rekao ovaj svet, kad bi progovorio?"
"Islam nije religija kazne, već religija tolerancije i logike."

Idealni pandan mom omiljenom Rusu, Dostojevskom, toj klasičnoj epohi ruske književnosti, jeste jedan turski pisac obučen u odelo Evropljanina, sa Nobelovom nagradom pod miškom i naočarima koje filtriraju težinu sveta pred svima nama.
Orhan Pamuk.
Simbol duboke, sadržajne i životne proze.
A ova knjiga prevazićiće i samo vreme.

" Čovek bi mogao biti usmljen u gradskoj gužvi, ali ono što grad čini gradom bila je zapravo mogućnost da u masi sakrije čudan osećaj koji je nosio u sebi."

Ne mogu sve knjige ni da se prepričaju.Naiđe tako neka koja ti se tesno ureže u dušu pa je sebično čuvaš kao amajliju, kao oslonac za one teške dane. Zavoliš je, doživiš je, kao sebi blisku i svojstvenu, kao ogledalo svog maštovitog i nežnog života.
Kao čudan osećaj u tebi, od svih skriven i sačuvan.

"Šta je, zaboga reci!"
"Ima neki čudan osećaj u meni", odgovorio je Mevlut. "Šta god da uradim, osećam se samim samcitim na ovom svetu."
"Dok sam ja uz tebe, više se nikada nećeš tako osećati."

Mislim da je provincijsko poreklo dar koji nije svakome dat da ga nauči jednom iskrenijem i poštenijem životu. Mi, obični i neobični ljudi iz provincije, svako na svoj način prošli smo golgotu našeg Istanbula, našeg novog početka. Našeg obraćanja gradu koji se svakodnevno menja, punog pridošlica u potrazi za novim životom i svetlom budućnošću.
Mnogi na tom putu nisu uspeli.
Pitam se, koliko li se njih poput Mevluta posle četrdeset i pet godina osvrnulo na put koji su prešli ulicama velegrada, gazeći godine i vreme koje neumitno teče. Koliko su svojih reči potrošili, koliko sebe dali i izgubili a koliko izgradili neke nove i čudne bedeme u sebi da bi se zaštitili od grada koji se nezaustavljivo menja.
A ipak, nešto ostaje trajno i konstantno.
Istina koju nosimo u duši i koja je veća od svkog zida, svake ulice, svakog prolaznika pa i same naše sudbine.
Uspomene, poput one u Mevlutovoj duši.
Ili u par reči - sažeta istina o životu.

"Na ovom svetu, ja sam najviše voleo Rajihu."

Нема коментара:

Постави коментар