6. децембар 2010.

"Una" Momo Kapor

Citajuci "Unu",imala sam osecaj kao da slusam pricu iz komsiluka. Blisku,vec poznatu,prirodnu i tako ljudsku.Onu koju svakodnevno vidjamo ili smo istu proziveli.
Bez kompleksnih i teskih stilskih formi, Kaporov stil prija svojom jednostavnoscu koja ne iskljucuje recitost i domisljatost.Naprotiv,u stanju je da filigrantski docara i najfinije detalje ljudskih teznji i postupaka.Oslikavanjem karaktera, umetanjem zapleta i razvijanjem price,on konstantno cuva citaocevu paznju zanimljivim, svakidasnjim replikama junaka dok humorom i dosetkama nudi izazovnu i prijatnu stvarnost iza fasade svakog lika.
Svi mozemo biti oni i svi oni zapravo smo mi..
Opis lifta urezao mi se u secanje. Bio je to lift iz moje zgrade u rodnom gradu. Zapravo, bio je to svaki lift od Beograda do unutrasnjosti, ukrasen lucidnim i drskim skicama, odvazna seksualna slikovnica koja cuva misli iz najdubljih slojeva uma njenih posetilaca, medju njenim zidovima smelih no u spoljasnjem svetu, ozbiljnih i pristojnih clanova Kucnog saveta..Stari lift koji se cesto kvario, sluzio im je kao azil u kojem bi svojim najskrivenijim pobudama davali krila i slobodu da se oblikuju u toj cudnoj i nemoj umetnosti na zidu..
"Njegova drvena kabina, nekada oblozena svetlim, lakiranim drvetom i vec odavno razbijenim ogledalima, bila je prava mala antologija najprimitivnijih pornografskih poruka, stihova, psovki i opscenih scena, ugrebanih perorezima, kljucevima,ekserima, noktima,ispisanih flomasterima, sprejevima u boji, pa cak i damskim krejonima za oci...Kao da je citav pritajeni i dugo potiskivani erotski potencijal ove zgradurine od betona siknuo u bezbednosti skripavog i cegrtavog lifta - lascivne kapele - neslucenom zestinom, zeleci da obesnom raspusnoscu satre i unisti i poslednji trag cednosti svojih putnika."


Erotskim nitima protkao je svaki segment price. Setimo se samo scene iz profesorovog detinjstva kada je, mlad i ustreptao, pogledom pratio prizor nagih tela plivacica u kupatilu obavijenom oblakom vodene pare. Ti ceznjivi momenti provejavaju poput same pisceve nostalgije za mladoscu i svim uzbudjenjima koje je vrela i brza krv donosila, ali pre svega za san-devojkom, odvajkada trazenom i sanjanom, ogrnutom ceznjom i nagovestajem potpune srece!
Kaporov jezik fascinira i opija nekim osecajem prepoznavanja, vec licno dozivljene drame, iskusane na nasoj sopstvenoj kozi. Od prve stranice on gradi prijateljstvo sa citaocem iznoseci mu svoju dugo cuvanu ispovest, najsladja ali i najgorca secanja iz prohujalih vremena. Dr Babic prilika je da pisac progovori o sebi. Da zauzme i odbrani svoje stavove, iznese hipoteze, prokomentraise zbivanja i probleme...On budi neko precutno razumevanje i samilost, mozda bas kao posledicu svesti o sopstvenoj predaji i nemogucnosti da se izvuce iz kandzi vapece i omamljujuce pozude.. Tog djavola strasti utamnicenog u bademastim ocima zeljene zene. Une. One koja izaziva, sokira, kojoj ni samo nebo nije granica. U vrtlogu avanture, zagrizena za zivot, postala je njegova sustina i nasusna potreba, izbavljenje iz sveta osrednjih i sredovecnih, njegova karta za paralelnu stvarnost ozivljenu u puzevima na stolu hotela "Esplanada", Zen sobi, ulicama Ljubljane i Zagreba gde nije morao krisom da miluje njenu ruku u svojoj..Bila je sve, darovana tim posebnim talentom za lepotu, "O kakve li samodovoljnosti! "
Ali sve lepotice su ogrnute velom nesrece primecuje Babic, davajuci nagovestaje Unine rastrzanosti i besmisla koji ju je okruzivao poput dima marihuane i hasisa. Izgubljena, bez svog licnog sveta i vecito obelezena nedostatkom oceve prisutnosti i paznje, nije bila sposobna da bilo koga usreci jer sebe nije pronalazila nigde osim u Miselovim ocima ispunjenim divljenjem..Stoga je, na znak gubitka te dragocene i uvek zeljene paznje, prosula svoju nekadasnju superiornost predajuci se ulozi ljubomorne i zavisne zene, upletene u mrezu potrebe, navike,ceznje,zelje..Uspela je da svojom izdajom kao manipulativnim cinom, sahrani dusu tog cudnog coveka Misela Babica, koji je u svojim zanosima ka njenoj mladosti i sarmu, rastrgnuo svoj predjasnji zivot i stavio tacku na jedino u sta je ikada verovao -svoju karijeru i svoje ideje. Poklekao je, predao se, priznao poraz.
" Njihovi infarkti posledica su prskanja odvojenih licnosti! "
A njegovog -ona. Una. Jedina,sama.

4 коментара:

  1. Baš lep prikaz, kao i uvek, ali ja nikako da pročitam Unu. U stvari, nikad nisam čitala Kapora, jednom sam samo nešto prelistala, ali jako davno, više se i ne sećam šta. :)

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala Valentina:).I meni je slucajno dospeo u ruke inace ga ni ja verovatno ne bih skorije citala. Predivno pise,kao da zivi pored tebe i opisuje tacno ono sto ti vidis i cujes:)..sigurno se necu zaustaviti samo na ovoj njegovoj knjizi.

    ОдговориИзбриши
  3. Citala... Zanimljivo. Jednostavno. Stvarno :-) Pozdrav.

    ОдговориИзбриши