1. август 2011.

"Grad izbeglica" Lajoš Zilahi


Ovo je jedna od najpozitivnijih knjiga sa kojima sam se ikada susrela,sasvim i neočekivano suprotna naslovu koji asocira na krv,bol i beznađe.. Ostavlja nam prostor da priču nastavimo i oblikujemo sopstvenim mislima i zapažanjima, inspirišući i budeći samo najbolje u nama.
Oda je najlepšim i najvrednijim ljudskim osobinama.


"Život je čudesna biljka koja i na steni pušta koren i zelene grane."


"Grad izbeglica" priča je istrgnuta iz ne tako davne stvarnosti,svačije pa i naše. Objektivna i realna, slika je i prilika života koji se urezao u naše sećanje kada smo proživljavajući ratove, bili svedoci (a neki i žrtve) okrutne i nemilosrdne sudbine koja nikoga nije štedela, udarajući tamo gde je najviše bolelo. U golu borbu za život gde su čast, principi i verovanja bili podvrgnuti iskušenju nemaštine,oskudice i neizvesnosti postojanja.Politički potresi pogodili su Mađarsku cepajući njene granice i praveći još veće jazove među njenim uveliko etničko,socijalno i lingvistički podeljenim žiteljima.

"Voz je stao upravo kod Zoološkog vrta. Dalje nije mogao,jer su stanica i veliki zastakljeni stanični trem bili zakrčeni vozovima.Таko ih,osim orlova i jastrebova, niko nije dočekao. Bilo je to kao da su stigli u blizinu nekog ogromnog leša; mnogobrojni lešinari delovali su kao znamenje sudbine, simbol porušenih granica stare Mađarske i mađarskih žitelja sa ranijih teritorija."


Prinuđeni da se izbore za egzistenciju,porodica Kakaš poput mnogih drugih postaje stanovnik Grada vagona,u kom kao u okrilju ili pak kavezu,pronalazi svoj kutak krcat uspomenama i sećanjima na pređašnji život. Pa ipak, sudbina izbeglica voza samo je okvir unutar koga pisac gradi svoju bogatu i opsežnu sliku mađarskog društva, njihovih navika i sklonosti,želja i patnji.

"Više ništa nije bilo neverovatno.Poslednjih godina se toliko svega zbilo sa njima,rat,revolucija, propast države i sada ovo bekstvo iz starog života, lišeni svog učaurenog spokojstva, u njima su se uzdrmali i razum i srce i moral i mašta."


Iznad svega,pisac bogato i detaljno gradi prikaz karaktera i naravi u okviru koga sa posebnom pažnjom i predanošću otkriva lik Eržebet Kakaš za koju slobodno mogu reći da je nepravedno potisnuta heroina svetske književnosti u odnosu na poznatije i proslavljenije Anu Karenjinu ili Emu Bovari.

"Sada je prvi put osećala tako duboko svesno da nije svako Mađar ko govori mađarski."


U liku Eržebet objedinjena je i do tančina predstavljena uloga majke, žene, prijateljice, izvukavši samo najbolje što spomenute uloge mogu da pruže. Savršeno obrađeni motiv bezuslovne i bezgranične majčinske ljubavi ukršten je sa nagonskim i strastvenim osećanjima žene ka muškarcu koja prevazilaze sve prepreke i opraštaju u ime novog početka i druge šanse za ispunjenje ljubavnih snoviđenja.
Gombaiju kao predmetu te čežnje,darovani su puni i do opipa osetni opisi kako njegove spoljašnjosti (".. greška u lepoti te glave i tog lica..") tako i njegove unutrašnje,teške i mučne borbe ka sticanju materijalne sigurnosti u kojoj ne bira sredstva kako bi svoj izum predstavio svetu.Pa ipak,Zilahi ga ne vidi kao podlaca nudeći mu priliku za još jedan početak i novi,iskreniji i pravedniji odnos sa Eržebet.
.  .  .
Pitanje nacionalnog i verskog identiteta konstantno je prisutno prožimajuči svaku situaciju,svaki lik i svaki sekund njihovih teških i obeshrabrujućih stvarnosti.
"Zajednička sudbina je ovde svakoga ispunjavala prijateljstvom i bratskim osećanjima."
Ali da li je zaista tako? Smrt Juliške i Lacija,poput Romea i Julije, još jednom podseća na tegobu i nepremostivost razlika koje nastaju kao posledica predrasuda,inata, sujete i tvrdoglavosti. Smrt se ovde činila kao jedino rešenje iako je pogrešan i tragičan način za prevazilaženje prepreka koje je jaki kult porodice doneo. Taj simbol porodice uzdigao je Zilahi u ovom delu na najviši nivo. Verna i snažna odanost zajednici vremenom biva narušena,negde i naizgled prekinuta,ali u srži ostaje istina da poštovanje i ljubav kao stubovi porodičnog ognjišta nastavljaju da nose i održavaju osećaj pripadnosti i bliskosti..
Ovaj dnevnik istorije,drame i jedne intimne i lične porodične povesti uvezen u korice ratnih,izbegličkih vremena, svedočanstvo je koje nas uči o neophodnosti i značaju nade,vere i borbe zarad bolje budućnosti.
Lepota života pulsira svuda oko vas.
Preskočite prugu i krenite dalje.