11. јун 2010.

"Gradovi i himere" Jovan Dučić

Malo je tako velikih ostvarenja i tako savršenih poznavalaca književne umetnosti poput Dučića, pred kojima je nezahvalno ili pak, nedostojno graditi bilo kakav vid kritičke analize. Stilski izuzetan, tematski inspirativan, Jovan Dučić s pravom nosi epitet kulturnog i vanvremenskog simbola srpske književnosti. Sadržajan i drugačiji, sa perfektnim poznavanjem istorijskih, geografskih ali i psiholoških i socijalnih činjenica i načela, Dučić svoje Himere gradi na temeljima koji u sebi prepliću prošlost, sadašnjost i viziju budućih vremena. Kroz Dučićeve gradove zastruji snežan dah vetrova sa Alpa, nekad verska previranja a danas mir i spokoj sa voda Ženevskog jezera, potresna biblijska svedočanstva na licima neznanih žena Jerusalima, žega i paklena toplota što isparava iz peska doline Kraljeva, mistični i nesvakidašnji prizori sa ulica nekadašnjeg Kaira...Sve te slike, vizuelno i akustično doživljene kroz upotrebu Dučićevih stilskih rešenja, grade mrežu subjektivnih osećaja i misli koji navode na potrebu i želju da se upoznato doživi, da se "viđeno" sad opet vidi i potvrdi sopstvenim susretom sa pomenutim gradovima..
Taj susret bi trebalo da objasni i jos više dočara, magičnu privlačnost Dučićevih Himera i pre svega, da otkrije snagu i tajnu u kojoj je ključ piščeve fascinacije koju je veštom spisateljskom građom preneo na svoje čitaoce..
Onda bi Dučićeve Himere prestale da budu varke i samoobmane naših umova gladnih saznanja o svetu, već bi postale realni prikaz beskrajnih bogatstava rasutih duž prostora; postale bi dragocenosti koje su nam u amanet ostavila burna protekla vremena obeležena dodirom rata u službi socijalne progresije ili pak verske intolerancije, a koja nas danas obasjavaju večitom svetlošću inspiracije i lepote.
Dučićeve Himere, danas su naši Gradovi.

Нема коментара:

Постави коментар